hrvatski

70. Obljetnica prof. dr. Elze Polak

Prof. dr.sc. Elza Polak, umirovljeni redovni profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan je od pionira suvremenog vrtlarstva u Hrvatskoj. Gradsko dijete iz Gospića, opredijelila se za studij agronomije - kako je kazala - "naprosto iz ljubavi prema cvijeću i prirodi". Kao student upisala se u Hortikulturno društvo u Zagrebu (osnovano 1932.g.), gdje je polazila tečajeve iz vrtlarstva. Završivši studij 1933. g., zaposlila se kao profesor i vrtlarski inženjer u srednjoj vrtlarskoj školi u Božjakovini, jedinoj takvoj školi u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Smatra srećom što je imala prigodu raditi zajedno s istaknutim krajobraznim arhitektom Cirilom Jegličem (1897.- 1988.) fanatičnim zaljubljenikom u prirodu i svoju struku, koji je 1934. g. napustio tu školu i preuzeo vođenje Gradske vrtlarije u Zagrebu. Sudjelujući u stručnom formiranju nekoliko generacija vrtlara osposobljenih za proizvodnju vrtnog bilja kao i za uređivanje zelenih prostora, u školi je radila do 1940. g., kada je imenovana referentom za vrtlarstvo u tadašnjoj banskoj upravi u Zagrebu, postavši ujedno i direktorom večernje škole za vrtlarske naučnike u Zagrebu. Pri tome treba imati u vidu da je Zagreb tada bio središtem države po razvijenosti vrtlarstva i krajobraznog oblikovanja. 1941.g. kao "nepoćudni element" otpuštena je iz državne službe NDH i izložena šikaniranju ( njezin brat Leo strijeljan je te godine u Zagrebu). 1943. g. uspijeva isposlovati honoranu nastavu u školi u Božjakovini, što koristi za izlazak iz Zagreba te sa cijelim razredom odlazi na partizanski oslobođeni teritotrij. Temeljem svoje stručnosti u Slunju ulazi u sastav poljoprivrednog odjela ZAVNOH-a, gdje joj je dodijeljen zadatak osnivanja mreže partizanskih vrtova na prostoru od Banovine do Istre, Hrvatskog primorja i Sjeverne Dalmacije, a u svrhu proizvodnje hrane za vojne bolnice i dječje domove (osnovala je oko stotinu vrtova). Nakon rata pozvana u Savezno ministarstvo poljoprivrede imenovana je šefom Odsjeka za vrtlarstvo, pa je bila u prigodi organizirati prva posljeratna savjetovanja za unapređenje vrtlastva. 1946.g. premještena je i imenovana direktorom srednje vrtlarske škole u Brezovici. Krajem 1947. g. prelazi na Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, gdje je u stručnom, znanstvenom i pedagoškom djelovanju prošla sve stupnjeve: od asistenta do redovnog profesora (1962). Predavala je predmete: povrtlastvo, cvjećarstvo i uzgoj ukrasnog bilja. Mnogim generacijama studenata, pa i autoru ovog prikaza, pružila je prva znanja iz vrtlarstva, posebno cvjećarstva te uzgoja vrtnog i parkovnog bilja, popraćeno aspektom primjene u uređivanju vrtova i parkova. Općenito, njezina predavanja zračila su izuzetnom erudicijom predavača. Dužnost predstojnika Zavoda za vrtlarstvo na Agronomskom fakultetu, kojega je 1936. g. utemeljio njen istaknuti predhodnik, dr. Zdravko Arnold (1898. - 1943.), jedan od osnivača Hortikulturnog društva i urednik jedinog časopisa s područja vrtlarstva i oblikovanja krajobraza u tadašnjoj državi pod nazivom "Naš vrt", obavljala je vrlo uspješno u razdoblju od 1948.-1962.g. 1955.g započela je radom na stvaranju novih sorata proizvevši četiri nove sorte gladiola, a kasnije i trajnica ( među kojima je svojoj novoj sorti vrste Coreopsis verticillata dala ime "Zagreb"). Kao odraz poraslog zanimanja za uređenje prostora pokrenula je organizaciju prvog postdiplomskog studija s područja oblikovanja krajobraza na Agronomskom fakultetu, ali kao interfakultetskog i interuniverzitetskog, uz ravnopravno sudjelovanje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i Biotehničkog fakulteta, Katedre za krajobraznu arhitekturu, u Ljubljani, koji je započeo 1968.g. Bila je jedan od osnivača Hortikulurnog društva SR Hrvatske , a izabrana je i za predsjednika Udruženja (1956-1958). Za njezina mandata, u travnju 1958. g., održano vrlo značajno savjetovanje s oko stotinjak sudionika iz svih područja struke, na kojemu su bili usvojeni nacrt prijedloga Zakona o vrtlarsko-krajobraznoj struci (tako je bilo formulirano-op.B.Š.) i nacrt prijedloga standarda za proizvodnju vrtnog bilja, za vrtnu izgradnju i projektiranje ( nažalost, prijedlozi nisu bili prošli u daljoj proceduri). Nakon toga izabrana je za počasnog predsjednika Udruženja. Prof. Polak bila je jedan od osnivača časopisa "Hortikultura", kao i vrtlarskog učilišta u sklopu "Arboretuma Opeka" kod Varaždina. Bila je aktivni sudionik brojnih znanstvenih skupova i kongresa u inozemstvu. 1966. g. postala je dopisni član ISU (Međunarodno udruženje za perene) te član Udruženja prijatelja ruža za Njemačku i Švicarsku. 1966. g. bila je izabrana i članom međunarodnog ocjenjivačkog suda za izbor novih sorata ruža. Na izravno pitanje, što za nju osobno predstavlja vrtlarstvo, odgovorila je: "Užitak druženja sa samoniklim i uzgajanim biljem, s uređenim prostorima i prirodnom krajinom, dakle, stalno druženje s lijepim."

Elza Polak; prof.dr.sc.; Zagreb; Agronomski fakultet; vrtlarstvo i uređenje krajobraza

Popratna napomena: Prof. dr.sc. Elza Polak, svojim znanjem, agilnošću i svestranom suradnjom sa strukama dodirnih područja izuzetno je zadužila ne samo vrtlarsku, nego i krajobraznoarhitektonsku struku u Hrvatskoj, i na tome smo joj trajno zahvalni. Umrla je u Zagrebu 01.01.1995.g.