hrvatski

Gubitak zubi nakon smrti u procesu identifikacije ljudskih tijela

Cilj ovog istraživanja je analiza poslijesmrtnog gubitka zubi, te prikaz istih u svrhu uvida u kvalitetu i kvantitetu ekshumiranog dentalnog materijala bitnog za postupak dentalne identifikacije. Uzorak je uzet iz arhive Zavoda za dentalnu antropologiju, Katedre za forenzičku stomatologiju Stomatološkog fakulteta u zagrebu i Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Analizirano je 504 poslijesmrtnih kartona i dentalnih fotografija ekshumiranih žrtava iz masovnih grobnica u razdoblju 01 1096. do 2002. godine. Od ukupnog broja analiziranih slučajeva identificirano je 52, 8% žrtava koje su najčešće bile u skeletiranom atanju (39, 0%). Pronađen je poslijesmrtni nedostatak gornje čeljusti u 15, 7%, te donje u 6, 7% analiziranog materijala. Zubi su poslijesmrtno nedostajali u postotnom udjelu 20, 5%, najviše iz grupe sjekutića (32, 6%). U karlovačkoj županiji iskazuje se značajno najveći udio poslijesmrtno izgubljenih zuba (76, 5%), dok Osječko-baranjska županija ima najmanji udio (13, 7%). Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da je kvaliteta i kvantiteta dentalnog ekshumiranog materijala podosta različita po županijama, kao i razlozi poslijesmrtnog gubitka zuba. Neke ekshumacije pokazuju prilično velik poslijesmrtni nedostatak zubi, a time su i vrijedni identifikacijski podaci izgubljeni.

zubi; identifikacija; masovne grobnice

nije evidentirano