engleski

The Problems of the National Philosophy

Osvrnemo li se na neke značajnije tokove suvremene zapadnjačke napose europske filozofije, uočit ćemo jednu čudenja dostojnu i ozbiljna promišljanja vrijednu činjenicu: u jeku, naime, intenziviranja integrativnih procesa što obilježavaju posljednje desetljeće europskog dvadesetog stoljeća susrećemo u filozofiji tendenciju reaktualiziranja pitanja “nacionalnog” i to u kontekstu rješavanja krize u koju je dospjela ta filozofija. Upravo, naime, u obraćanju filozofijskog mišljenja konkretnoj situaciji, u osvješćivanju i uvažavanju onoga “tu” i “sada” iz kojeg izrasta svako filozofiranje - a što ga izmedu ostalog čini i pripadnost određenoj naciji - vide glavni predstavnici te filozofijske “struje” (ako tu tendenciju uopće možemo tako označiti, s obzirom na to da se ne radi ni o kakvoj školi ili pokretu), poput Glucksmanna, Willmsa, Finkelkrauta i drugih, jedan od putova “obnove” zapadnjačke filozofije. Zahtjev za “renacionaliziranjem filozofiranja” (da upotrijebimo sintagmu suvremenog njemačkog filozofa Bernarda Willmsa) pokreće onda čitavu lavinu pitanja u svezi s odnosom nacije i filozofije, odnosno filozofije i nacije. Iz tog konteksta pokušava se u ovom tekstu sagledati i prikazati sva aktualnost pionirskih pokušaja dvojice značajnih hrvatskih mislilaca prve polovice dvadesetog stoljeća - Franje Markovića i Alberta Bazale, pokušaja naime, da se promisle neka bitna pitanja u svezi s odnosom filozofije i nacionalnog, odnosno da se promisle pretpostavke utemeljenja nacionalne filozofije uopće, pa onda i hrvatske filozofije, kojima bi polazištem bilo pitanje: koje su uopće pretpostavke govora o “hrvatskoj filozofiji”. Te pokušaje vidimo ujedno kao razvijanje dviju mogućih koncepcija konstituiranja nacionalne filozofije, pa u tekstu pokušavamo naznačiti njihove bitne odrednice isticanjem dodirnih točaka no prije svega isticanjem razlika što među njima postoje.

National Philosophy; F. Markovic; A. Bazala

nije evidentirano