hrvatski

Stellae novae

U tekstu se podsjeća na neke ranije uvide u bit procesa transformacije slike svijeta u renesansni, pri čemu je upozoreno na činjenicu kako je iz analize djela nekolicine renesansnih (novo)platoničara (Cusa, Petrić, Bruno) jasno da su pretpostavke njihova promijenjena viđenja i tumačenja svijeta ležale u domeni ontoteologijskog diskursa. Ovim tekstom upotpunjuje se prikaz procesa transformacije upućivanjem na neke konkretne događaje u drugoj polovici šesnaestog stoljeća, koji su uzdrmali tradicionalno tumačenje svijeta. Radi se o pojavi "novih zvijezda" kako ih označavaju renesansni filozofi, napose o zvijezdi što se na nebeskom svodu pojavila 1572. te o kometu iz 1577. Na pojavu tih "novih zvijezda" osvrću se u svojim djelima i trojica hrvatskih renesansnih filozofa - Frane Petrić, Andrija Dudić i Juraj Dubrovčanin, koji kao pripadnici različitih smjerova renesansnog mišljenja, intelektualnih krugova i duhovnog okružja, iznose različita tumačenja tih pojava. Iz svih tih izvješća o pojavama na nebu i njihovih tumačenja jasno proizlazi kako ih te pojave potiču na propitivanje utemeljenosti tradicionalne slike svijeta te kako su njihovi zaključci u svezi s tim pojavama uvjetovani nekim njihovim prethodnim upravo metafizičkim uvjerenjima.

pojava novih zvijezda; preobrazba slike svijeta; Petric; Dubrovcanin; Dudic

nije evidentirano