hrvatski

Brak na razmeđi heteroseksualne isključivosti i homoseksualne dopustivosti

Tema članka je je bazirana na analitičkom pristupu opstojnosti braka kao osnova obitelji, u svijetu u kojem nove ideje i nastojanja pojedinaca specifičnih spolnih opredjeljenja tendiraju "redefiniranju ili proširivanju pojmovnog određenja braka", smatrajući pretpostavku spolne različitosti partnera irelevantnom za nastanak braka. Živimo u svijetu u kojem se teži privatizaciji afektivnih veza, seksa i morala, pa tako i privatizaciji obitelji i braka, pri čemu se smatra da je sve posve privatne naravi ; u svijetu u kojem je sve više naglašen individualizam, a ne zajedništvo. U tom svijetu egzistencijalizma u kojem je "čovjek osuđen na slobodu" (J. P. Sartre), on sam sebi postaje jedino pravilo ponašanja, jer ne postoji nikakva objektivna norma morala. Stoga, autorica ističe kako ne smijemo zaboraviti da brak i obitelj nisu samo ljudska i društvena struktura vezana uz životne, kulturne i tehničke promjenljive okolnosti. Brak i obitelj su i božanska ustanova. Odgovaraju nepromjenljivom planu i u svojoj biti ne mogu ovisiti o promjenljivim okolnostima. Analizirajući nekoliko modela braka zastupljenih u pravnoj teoriji, a dijelom i praksi, autorica se definitivno opredjeljuje za tradicionalni model braka držeći kako se on slaže s uvjerenjima, iskustvima, mišljenjima i praksom koja je utemeljena na njenim, moguće pogrešivim, ali iskrenim nastojanjima da upozna istinu. Upravo stoga upustila se i u analizu različitih pravnih režima koji dostatno svjedoče o perspektivi ideje legalizacije homoseksualnog "braka".

brak ; homoseksualna zajednica

nije evidentirano