hrvatski

Geologija središnjeg Velebita

Velebit se u geološkom smislu, kao dio krških Dinarida i Jadranske karbonatne platforme, sastoji od sedimenata vrlo velikog raspona starosti: od karbona (oko 320 milijuna godina) pa do oligocena (oko 24 milujuna godina), ukupne debljine od gotovo 10.000 m. U središnjem i južnom dijelu Velebita mogu se izdvojiti četiri glavna taložna ciklusa koji su međusobno odvojeni kopnenim fazama. To su: 1.- taložni ciklus od srednjeg karbona do srednjeg perma (pred oko 320 - 270 milijuna godina) koji se odlikuje taloženjem uglavnom klastičnih sedimenata: izmjena šejlova, pješčenjaka i kvarcnih konglomerata, mjestimice i plitkomorskih vapnenca. Ciklus završava kopnenim - pretežito siliciklastičnim sedimentima "Košna" konglomeratima i crvenim "Grödenskim" pješčenjacima. 2.- taložni ciklus od srednjega perma do srednjega trijasa (pred 270 - 225 milijuna godina) tijekom kojega su se taložili pretežito plitkomorski karbonatni sedimenti: u srednjem permu krpasti grebenski vapnenci koji sadrže vapnenačke sužve, mahovnjake (briozoje) i cijanobakterijske kore ; u mlađemu permu fuzulinski vapnenci, dolomiti s algama Mizzia velebitana i ranodijagenetski dolomiti ; tijekom starijega trijasa pjeskoviti dolomiti, plitkomorski vapnenci i pješčenjaci, a tijekom srednjega trijasa u zaštićenim plićacima vapnenci sa zelenim algama (Diploporni vapnenci) nakon kojih nastupa dugotrajna kopnena faza, mjestimice s boksitima. 3.- taložni ciklus od mlađega trijasa, preko jure do kraja krede (pred 220 - 93 milijuna godina) započinje s ponovnim preplavljivanjem kopna tijekom karnika i u prostranom plitkom moru u periplimnim zonama taloženjem debelih naslaga gornjotrijaskih dolomita ("glavni dolomit" ili "Hauptdolomit") ; izrazito plitkomorski taložni sustav nastavlja se i tijekom starije jure uz taloženje oodinih, muljevitih i skeletnih vapnenaca među kojima posebno mjesto imaju slojevi sastavljeni od krupnih ljuštura litiotidnih školjkaša (Lithiotis problematica), kao i "mrljasti vapnenci" s bezbroj tragova djelatnosti (bioturbacija) muljoždernih organizama. To je stijenski zapis malih obroka taloženja u - od utjecaja morskih struja - izliranom plićaku. Od tog vremena, tj. lijasa, odvaja se uspostavom jadranskog bazena od ostaloga dijela mediteranske karbonatne platforme Jadranska karbonatna platforma. Na njoj tijekom srednje i mlađe jure, kao i krede prevladava plitkomorski platformni taložni režim, koji je samo pred kraj cenomana i početkom turona kratkotrajno prekinut potapanjem platforme zbog globalnoga porasta morske razine. 4. taložni ciklus započeo je tijekom oligocena (pred 33 milujuna godina) pod utjecajem intenzivne tektonike, tj. izdizanja glavnih stijenskih masa Velebita koje je bilo pračeno jakim drobljenjem stijena i nakupljanjem golemih masa stijenskoga kršja i velikih blokova uz rasjedne zone, jarke, pri dnu hridina i padina. Takve su mase stijenskoga kršja - poznate kao Jelaske breče - tipične za južne padine Velebita duž cijelog njegovog pružanja. Sastoje se od različitih fragmenata jurskih, krednih i paleogenskih vapnenaca i dolomita, a mjestimice i fragmenta srednjoeocenskoga fliša. Na mnogim mjestima uglati su fragmenti zaobljeni u bujičnjacima, riječnim koritima ili morskim plažama pa su poznati kao posebna jedinica Prominski konglomerati. Vrlo lijepi primjeri Jelarskih breča nalaze se duž zasjeka ceste od Kubusa prema Karlobagu na relaciji južno od sela Šušanj pa do Karlobaga.

Taložni megaciklusi; paleozojski klastiti; permski i mezozojski karbonati; emerzije; Jadranska karbonatna platforma; karbon-oligocen; Velebit; Hrvatska

nije evidentirano