hrvatski

Izvođenje funkcije blagostanja

Makroekonomsko okruženje uvjetujući je čimbenik razine blagostanja i životnog standarda pučanstva neke zemlje. Usmjeravanjem aktivnih makroekonomskih mjera ostvarivanju osnovnih makroekonomskih ciljeva, vlade zemalja direktno uvjetuju agregatnu ali i individualnu funkciju blagostanja. Razvijene, kao i tranzicijske zemlje, na pragu 21 stoljeća susreću se s ozbiljnim problemima rastuće nezaposlenosti, siromaštva, kolapsa mirovinskog sustava čime je otežana provedba pravodobnih i efikasnih ekonomskih politika od strane vlada s ciljem uspostave konstantnih visokih stopa rasta i dostizanja točke ravnoteže sustava. Dinamičan i kaotičan razvoj međunarodnih ali i nacionalnih makroekonomskih (zajedno s mikroekonomskim) okruženja vlade zemalja udaljava od dostizanja njihova najvažnijeg (možemo reći i jedinog) cilja - ostvarenja tzv. države blagostanja (Welfare State). Samo racionalna i efikasna država (ona koja u potpunosti iskorištava sve raspoložive resurse i proizvodi na razini potencijalnog proizvoda) može to i ostvariti. Uvjet dostizanja takvog društva (Welfare State sinonim je krajnje efikasne i racionalne alokacije rasploživih resursa zemlje čime se rješavaju temeljna pitanja broja nezaposlenih, socijalnog minimuma itd.) je raspoloživost relevantnim i pravodobnim informacijama od strane odlučujućih gospodarskih subjekata. Praćenjem razine individualnog i agregatnog blagostanja u zemlji, otvara se mogućnost monitoringa i kontrole poduzetih mjera ekonomske politike. Svako udaljavanje od točke ravnotežnog (poželjnog i realno ostvarivog) blagostanja ili razine blagostanja ostvarene u prijašnjem razdoblju (SWt-1) upućuje na nužnost revidiranja i zaokreta u tekućoj gospodarskoj politici. Nepoštivanje upozorenja koje proizlazi iz opadajuće funkcije blagostanja za rezultat će imati gospodarsku neefikasnost i pogubno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa. U Republici Hrvatskoj u tijeku je izrada sustava praćenja indeksa troškova života kao pokazatelja kretanja razine blagostanja. Temeljem dugogodišnjih iscrpnih iskustava razvijenih zemalja na izradi sustava praćenja životnog standarda, indeks troškova života potrebno je zamijeniti novom kategorijom - pragom siromaštva koji je u razvijenim zemljama već duže vrijeme u primjeni. U radu je prikazana i aplicirana metodologija izrade takvog sustava praćenja na temelju kojeg je izveden prag siromaštva SAD-a, Velike Britanije i Republike Hrvatske. Analizom odnosa prihoda i praga siromaštva utvrđuje se broj ili postotak “siromašnog” pučanstva. Oduzimanjem stope siromaštva od razine potencijalnog (100%) blagostanja, izvodi se stvarna razina blagostanja neke zemlje. Utvrđivanjem funkcijskih i uzročnih veza između stvarne razine blagostanja i gospodarskih čimbenika (varijabli) koji na razinu blagostanja ostvaruju najjači utjecaj, izvedene su funkcije blagostanja SAD-a, Velike Britanije i Republike Hrvatske. Usporedbom izvedenih funkcija blagostanja moguće je donijeti zaključak o ekonomskoj efikasnosti i racionalnosti poduzetih, sadašnjih ali i budućih mjera ekonomske politike. Implementacijom navedenog sustava praćenja i metodologije u nas, smanjilo bi se vrijeme odgovora (feedback rezultati) poduzetih ekonomskih akcija čime bi se zasigurno povećala efikasnost monitoringa i kontrole tekućih ekonomskih mjera.

funkcija blagostanja; siromaštvo; blagostanje; društveni izbor; teorija blagostanja

nije evidentirano