hrvatski

Obrazovanje i etničnost: primjer hrvatskog školstva

Istraživanjem odnosa obrazovanja i etničnosti na primjeru hrvatskoga školstva nastoji se odgovoriti na teorijska pitanja što proizlaze iz sraza uobičajenog tumačenja razvitka obrazovnih sustava kao čimbenika nacionalne unifikacije i činjenice da se, primjerice, hrvatsko školstvo uglavnom razvijalo nasuprot tome modernizacijskom obrascu. S druge strane, potreba rekonstrukcije suvremenoga hrvatskog školstva potaknuta hrvatskim državnim osamostaljenjem u vrijeme europskog ujedinjavanja sugerira važnost analize obrazovne tradicije jer razumijevanje prošlosti omogućava lakše snalaženje u sadašnjosti. Nakon osnovnih (obrazovanje i etničnost) i za temu relevantnih (obrazovni sustav, socijalizacija, identitet i etnički identitet, kultura, manjina, modernizacija, asimilacija, integracija, multikulturalizam, interkulturalizam) pojmova, selektivno se razmatraju sociološke teorije obrazovanja (E. Durkheim, M. Weber, M. Archer, P. Bourdieu, T. Parsons) i teorije etničnosti i nacionalizma (E. Gellner, E. Hobsbawm, D. Schnapper, A. Smith) koje pokazuju povezanost države, društva, nacije, kulture, etničnosti i obrazovanja i/ili koje nude moguće metodologijske pristupe istraživanju toga odnosa. Ističe se da unatoč očitom preklapanju interesa sociologa obrazovanja i sociologa etničnosti nije bilo ozbiljnijeg prepletanja znanja tih dvaju socioloških područja, a literatura u oba područja pokazuje slabu razmjenu ideja. Ne gubeći iz vida dosege socioloških teorija obrazovanja i etničnosti, u pokušaju da se izbjegne determinizam, a ne izgubi opća slika ukupnih odnosa, u radu se polazi od društva i odnosa moći u njemu (M. Mann) kako bi se utvrdile politike prema etničnosti i njihova primjena u obrazovanju u promatranome razdoblju (od druge polovine 19. stoljeća do devedesetih godina 20. stoljeća). Polazi se od pretpostavke da su odnosi između pojedinih oblika moći koji su na makrorazini utjecali na uređivanje etničkih odnosa u društvu, istodobno s odnosima moći između čimbenika i institucija koji su na razini interakcije zainteresiranih grupa sudjelovali u borbi za distribuciju kulturnog kapitala unutar obrazovnog polja, utjecali i na pristup etničkim različitostima u obrazovanju. Na temelju kvalitativne povijesnokontekstne analize sadržaja propisa vezanih uz obrazovanje i etničnost (ustava, zakona i nastavnih planova i programa) načinjena je i analizirana tipologija razdoblja i državno-političkih okvira unutar kojih se nalazila Hrvatska (anacionalna dvojna monarhija, unitarna monarhija i socijalistička federacija /uglavnom/ nacionalnih republika) i za njih karakterističnih pristupa kulturnoj i etničkoj različitosti (intrinzično-poticajni i iznuđeno-redukcijski multikulturni pristupi). Razmatrani propisi donošeni su restriktivnim putem što ukazuje na povezanost na liniji: tip državnog strukturiranja (u vezi s etničnošću) - odnosi moći - tip uređivanja etničke različitosti u obrazovanju. Uočeni kontinuitet svojevrsnih multikulturnih pristupa uređivanju etničke različitosti u obrazovanju unatoč prekidima državnoga/političkoga i ideologijskog kontinuiteta, osim društveno-povijesnim kontekstom, obrazlaže se i autonomnošću obrazovnog polja.

obrazovanje; školstvo; etničnost; nacija; nacionalizam; identitet; kultura; multikulturnost; multikulturalizam; interkulturalizam; etničke manjine; država; analiza sadržaja; sociologija obrazovanja; sociologija etničnosti; historijska sociologija; Hrvatska

nije evidentirano