hrvatski

Uloga i doprinos Hrvatskoga liječničkog zbora u osnivanju prosekture javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba g.1913.

Odluka o osnivanju prosekture javnih zdravstvenih zavoda u gradu Zagrebu i imenovanje dr. Ljudevita Juraka prvim prosektorom 1913. godine smatra se početkom organiziranog razvoja patološke anatomije u Hrvatskoj. Cilj je našega rada bio da istražimo zašto je takva odluka donesena istom g. 1913, odnosno da potražimo dosad nepoznate odgovore na pitanja tko je, kada i s kojim motivima pokrenuo inicijativu za osnivanje ove značajne institucije. Rezultati i zaključci koje iznosimo temeljeni su pretežno na podacima koje smo prikupile pretražujući Liječnički vjesnik od 1877. do 1914. godine, a koji su dopunjeni s nalazima u raspoloživoj arhivskoj građi kao i s podacima objavljenim u javnim glasilima i povijesnomedicinskim prilozima. Na temelju provedenog istraživanja proizlazi da se početkom 20. st. potreba za javnom prosekturom i prosektorom u gradu Zagrebu najsnažnije nametnula u sklopu kliničke prakse, prvenstveno one u bolnicama, te zahtjevima sudskomedicinskih djelatnosti, a znatno manje isključivo zbog administrativno propisanog prikupljanja podataka o statistici uzroka smrti uvedenog u kr. Hrvatskoj i Slavoniji krajem 19.st. Neosporno najznačajniju ulogu u osnivanju organizirane patološko-anatomske službe u gradu Zagrebu, važnu i za razvoj patološke anatomije u Hrvatskoj, imao je Zbor liječnika kr. Hrvatske i Slavonije. Evidentirane predstavke koje je Zbor liječnika od g. 1903. do g. 1911. upućivao zemaljskoj vladi i objavio u Liječničkom vjesniku otkrivaju da su stavovi tadašnjih liječnika o važnosti patološke anatomije za razvoj suvremene patološko anatomske i bakteriološke dijagnostike, za istraživanje uzroka smrti uključujući i nasilnu smrt, kao i razvijanje znanstveno-istraživačkog rada u Hrvatskoj bili u skladu sa najmodernijim shvaćanjima njihovih kolega u Europi. Povijest borbe za osnivanje javne prosekture u Zagrebu osvjetljava nastojanja i potrebe hrvatskih liječnika za osuvremenjivanjem rutinskog stručnog, javnozdravstvenog i znanstvenog rada, koja su istovremeno bila povezana i s njihovim težnjama za osnivanje kliničkih baza i znanstvenih zavoda neophodnih za otvorenje medicinskog fakulteta u Zagrebu. Rad prosektora i prosekture opetovano se razmatra u funkciji nastave patološke anatomije na medicinskom fakultetu u Zagrebu kao i u funkciji nastave sudske medicine na razini Sveučilišta u Zagrebu, to jest postojećeg Pravnog i budućeg medicinskog fakulteta. Teškoće u realizaciji tih nastojanja mogu se djelomično objasniti nerazumijevanjem i nezainteresiranošću nadležnih upravno političkih vlasti. No kao jedan od mogućih razloga odlaganja odluke za osnivanje prosekture u gradu Zagrebu do g. 1913, može se smatrati i činjenica da u redovima hrvatskih liječnika do godine 1911. nije bilo stručnjaka patološkog anatoma koji bi udovoljavao svim ovim zadaćama, iako u to doba nisu postojale prepreke da se takva služba u Zagrebu povjeri bilo kojem stručnjaku državljanu Austrougarske monarhije. Po svemu sudeći dr. Ljudevit Jurak (1881-1945) bio je jedini Hrvat koji je u razdoblju od 1911. do 1913. godine, kada je izabran za prosektora javne prosekture u gradu Zagrebu, ispunjavao visoke preduvjete kako za stručni i znanstvenoistraživački, tako za visokoškolski nastavni rad u području patološke anatomije i sudske medicine.

Patologija-povijest; Društva; medicinska -povijest; Javno zdravstvo-povijest; Hrvatska

nije evidentirano