hrvatski

Dinamika skraćivanja telomera u kontroli staničnog starenja

Normalne stanice sisavaca imaju ograničenu sposobnost rasta i dioba. U staničnoj kulturi sa sve većim brojem dioba dolazi do postupnog porasta udjela starih stanica dok na kraju sve stanice ne prestanu s daljnim diobama. S obzirom da je pokazano da skraćivanje telomera regulira stanično starenje kod viših sisavaca, bilo je važno usporediti duljine telomera subpopulacija starih odnosno mladih stanica iz iste, relativno mlade kulture. Stanice su odvojene na dva načina. Prva tehnika se koristi ugradnjom BrdU u staničnu genomsku DNA nakon čega slijedi tretman sa Hoechst bojom i bijelim svjetlom pri čemu se eliminiraju sve stanice koje se dijele, a ostane samo frakcija starih stanica. Druga tehnika se koristi bojanjem sa DiI. Nakon nekoliko dana rasta u kulturi stanice sadrže različitu količinu boje ovisno o tome koliko su dioba napravile. To omogučava razdvajanje subpopulacija starih odnosno mladih stanica s pomoću razvrstača stanica. Pokazalo se da su telomere subpopulacije stanica koje ostare u ranoj fazi rasta kulture iste duljine kao i telomere stanica iz iste kulture koje se kontinuirano dijele. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da ukupno skraćivanje telomera kontrolira maksimalan broj dioba koje pojedine stanice mogu napraviti, ali da je prisutan i mehanizam naglog skraćivanja telomera koji može nasumično inducirati starenje pojedinih stanica i u ranoj fazi rasta kulrure. Ovaj fenomen je opisan kao sindrom naglog starenja.

telomere; stanično starenje; aktivnost SA-beta gal; boja DiI; sindrom naglog starenja

nije evidentirano