hrvatski

Počeci rentgenterapije u Hrvatskoj

Na temelju članaka objavljenih u Liječničkom vjesniku i Radiološkom glasniku proučeni su počeci rentgenterapije u Hrvatskoj u razdoblju od 1895. do 1940. godine. Liječnički vjesnik od 1898. izvješćuje o razvoju rentgenterapije u svijetu, prvenstveno na temelju priloga objavljivanih u njemačkim, te ponekom austrijskom, francuskom, češkom i engleskom medicinskom časopisu. Istraživanje je pokazalo da je do 1917. god. bilo svega nekoliko pokušaja terapijske primjene X zraka. Doktorri K. Hühn, M. V. Crlenjak, R. Joković, I. Herzog, M. Čačković u Zagrebu i V. Florschütz u Osijeku primijenili su ih u liječenju kožnih bolesti, tuberkuloznih limfoma i hipertrofije prostate. Od 1920. stručnjaci iz Praga (K. Gawalowski, B. Polland, A. Sigmund), Beča (D. Eisenstädter, G. Holzknecht), Münchena (H. Kleebinder), Pariza (C.Lian, R. Barrieu), Beograda (LJ. Vulović, D. J. Jovanović, S. Janković, W. Albert ), Valjeva (B. Građanski ) i Sarajeva (A. M. Huda ) počinju objavljivati u Liječničkom vjesniku autorske priloge o vlastitim rentgenterapijskim pokusima i rezultatima. Godine 1925. u Zagreb je pozvan slavni G. Holzknecht koji je članovima Hrvatskog liječničkog zbora izložio svoja najnovija rentgenterapijska iskustva. Hrvatski liječnici do g.1925. nisu u Liječničkom vjesniku izvješćivali o vlastitim rentgenterapijskim opažanjima. Situacija se nakon tog doba bitno mijenja. Porast broja članaka hrvatskih liječnika posvećenih terapiji X zrakama podudara se sa kronologijom osnivanja specijalističkih rentgenoloških odjela u bolnicama, te sa osnivanjem klinika i Centralnog rentgenološkog instituta Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tako se postupno formirala jezgra specijalista rentgenologa i kliničara koji u području internističke, gastroenterološke, hematološke, endokrinološke, kirurške, ginekološke, oftalmološke, otorinolaringološke, neurološke, dermatološke, ftizeološke i onkološke kazuistike ispituju učinkovitost postojećih i vlastitih rentgenterapijskih metoda u smislu razvijanja vlastite strategije i tehnike zračenja. Rezultat su rasprave koje objavljuju u Liječničkom vjesniku, a od 1937. god. i u Rentgenološkom glasniku. Riječ je o retrospektivnim kliničkim i empirijskim, kvantitativnim, statističkim ispitivanjima. Najčešće bez jasnih naznaka o prospektivnim i eksperimentalnim istraživanjima tipa planiranog kliničkog ili biološkog pokusa. U razdoblju od 1925. do 1940. god. kao rentgenterapeuti i pisci članaka temeljenim na vlastitim iskustvima ističu se rentgenolozi i radiolozi S. Hoffmann i S. Kadrnka, kliničari S. Vidaković, F. Durst i V. Čavka, dok su se u Centralnom rentgenološkom institutu osobito intenzivno bavili ovom problematikom radiolozi J. Vlahović, S. Radojević, M. Smokvina i A. Hahn. Zahvaljujući njihovu znanju i radu Zagreb se razvio u vodeći centar rentgenterapijske prakse i kliničkih rentgenterapijskih ispitivanja u Hrvatskoj. The early stages - the period between 1895 and 1940 - of X-ray therapy in Croatia were studied on the basis of the articles published in Liječnički vjesnik (The Medical Journal) and Radiološki glasnik (Radiological Herald). The research showed that up to 1917., there were several attempts X-ray application therapy attempts. K. Hühn, M.V.Crlenjak, R. Joković, I. Herzog, and M. Čačković in Zagreb and V. Florschütz in Osijek applied X -rays in treating skin diseases, tubercular lymphomas, and hypertrophies of the prostate. Liječnički vjesnik of 1898 reports on the development of X -ray therapy abroad, primarily on the basis of articles published in German journals, but also of those in Austrian, French, Czech, and English medical journals.From 1920 onwards experts from Prague (K.Gawalowski, B.Polland, A Sigmund), Vienna (D.Eisenstädter, G.Holzknech), Münich (H.Kleebinder), Paris (C.Lian,R.Barrieu), Belgrade (Lj.Vulović, D.J.Jovanović, S.Janković, W. Alberti), Valjevo (B.Gradjanski) and Sarajevo (A.M.Hudak) have published articles on their X-ray therapy experiments and results in Liječnički vjesnik. In 1925 famous G. Holzknecht accepted the invitation to come to Zagreb and shared his most recent X-ray therapy experience with the members of the Croatian Medical Association. Croatian physicians did not report on their X-ray therapy observations in Liječnički vjesnik until 1925, when the situation changed considerably. Increase in the number of articles on X-ray therapy published by Croatian physicians coincides with the chronology of the founding of specialist X-ray departments in hospitals as well as that of the clinics and the Central Radiological Institute at the Faculty of Medicine of the University of Zagreb. The nucleus of X-ray therapists has been established and they have started developing their own strategies and techniques in the field of internal medicine, gastroentherology , endocrinology, surgery - gynaecology, ophthalmology, otorhinolaryngology, neurology, dermatology, phtyseology and oncology. These efforts resulted in discussions they published in Liječnički Vjesnik and, from 1937, in Radiološki Glasnik too. Discussions mainly concerned retrospective clinical and empirical, quantitative and statistical tests, most often lacking clear indications of prospective and experimental research such as planned clinical and biological experiments. During the period 1925- 1940; the most prominent X-ray therapists and writers of articles based on their experience and practice were the following radiologists S. Hoffmann and S.Kadrnka, V. Čavka. At the same time professional work was rather prominent at the Central Radiological Institute performed by the radiologists J. Vlahović, S. Radojević, M. Smokvina and A. Hahn, and clinicians S.Vidaković and F. Durst. Owing to the growing expertise and constant effort that they invested in such a pioneering enterprise, Zagreb has become the leading centre of X-ray therapy practice and clinical X-ray therapy testing in Croatia.

Rentgenterapija,Hrvatska, 1895-1940

nije evidentirano