hrvatski

Udio Židova u medicini u Hrvatskoj i Zagrebu

Udio Židova u medicini i zdravstvu u Hrvatskoj dosad nije sustavno proučavan. Stoga na temelju objavljenih priloga o njihovoj prisutnosti i medicinskom djelovanju na teritoriju današnje Hrvatske još uvijek možemo steći samo djelomične i neujednačene predodžbe , bilo da je riječ o liječnicima, kirurzima - ranarnicima i ljekarnicima , ili veterinarima i primaljama. Valja očekivati da će u budućnosti s proučavanjem i obradom arhivske građe i dokumenata biti moguće doći do objektivnih kvantitativnih pokazatelja o broju, strukturi, rasporedu, statusu i radu Židova kao medicinskih praktičara, te o njihovom udjelu u razvoju zaštite i unapređivanja zdravlja, te njegovanja i unapređivanja medicinskih znanosti u Hrvatskoj. Jednako tako, istom predstoji proučavanje osobitosti oblika i razvoja zdravstvene kulture, zaštite zdravlja i medicinske skrbi unutar samih židovskih zajednica. U ovome smo radu na temelju poznatih činjenica pokušali ocijeniti mogući udio Židova, prvenstveno liječnika , u hrvatskoj medicinskoj baštini iako s obzirom na strukturu i brojnost prikupljenih podataka prevladavaju podaci koji se odnose na područje Zagreba. Prikupljene smo podatke razvrstali u nekoliko krnoloških i tematskih cjelina raspoređenih u poglavljima. Prvo govori o liječnicima i kirurzima u hrvatskim gradovima od 16. do konca 18. stoljeća, drugo obuhvaća 19. stoljeće a treće do sredine 20. stoljeća. Premda spomen na Židove liječnike i kirurge nalazimo u dokumentima od srednjovjekovnog doba, njihovu brojniju i aktivniju prisutnost u Hrvatskoj i Zagrebu možemo pratiti istom od 1781. godine. Proces se odvijao postepeno a njegovu su kontinuitetu i progresu znatno doprinijeli pojedinci koji su se afirmirali kao uspješni liječnici praktičari u privatnoj ili javnoj zdravstvenoj službi. Već u prvoj polovini 19. stoljeća istaknuti pojedinci se pridružuju nastojanjima za osnivanje visokoškolske medicinske nastave. Nalazimo ih među neimarima boraca za otvorenje liječničkog fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu i u razdoblju od g. 1874. do 1917, kada je fakultet konačno počeo radom, kao i u redovima prvih generacija studenata koji su svojim interesom za studij medicine podupirali opravdanost opstanka i razvoja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Značajno su prisutni među pokretačima specijalističkih medicinskih disciplina, u poticanju razvoja stručno znanstvenih medicinskih istraživanja u kao i u pokretanju i promicanju stručne i znanstvene medicinske publicistike. Njihova je prisutnost u ovoj sredini ostavila traga i u povijesti stručnih i staleških liječničkih udruga. Unatoč svemu tome od g. 1918. do 1945. najviši rang u akademskoj, sveučilišnoj karijeri ostao im je u Hrvatskoj praktički nedostupan. Istom u razdoblju poslije drugog svjetskog rata omogućeno je Židovima ravnopravno kandidiranje i izbor u znanstveno - nastavna zvanja. Tome je znatno doprinijela njihova uloga i sudbina u konstelaciji fašističko - antifašističkih borbi u ovom dijelu Europe.

Židovi,Hrvatska,medicina, zdravstvena zaštita, edukacija, liječnici,kirurzi, 14-18.st.,19 st., 1900-1941

nije evidentirano