hrvatski

Luhmannovo shvaćanje funkcije religije

Luhmannovo je polazište kako se tijekom evolucije društva religija izdiferencirala kao poseban parcijalni sustav unutar društva kao sveukupnog sustava. To znači da se tijekom povijesti samo društvo stalno diferenciralo i da su tako nastajali stalno novi i novi dijelni (parcijalni) sustavi unutar društva. Tek su pojavom moderne započela unutarnja diferenciranja društvenog sustava na parcijalne, funkcionalne sustave, tako što su drugi isto tako parcijalni sustavi preuzimali neke funkcije koje je prema društvu i u društvu prije imala religija, iz čega se zaključuje: Budući da se tijekom povijesti društvo mijenja, s njim se mijenja i funkcija religije u društvu. Stoga Luhmann svojom teorijom religije želi odgovoriti na sljedeća pitanja: Za koji je problem u društvu nadležna religija? Koji, dakle, problem u društvu rješava religija? Zapravo, Luhmann želi odrediti sljedeće: koju funkciju u društvu ima religija? On taj problem imenuje kao problem transformacije neodredive u odredivu složenost, kao problem šifriranja neodređenog i neodredivog kao specifičnog oblika religioznoga, kao numinoznog i svetoga, iz čega proizlazi sljedeći zaključak: Religija ima funkciju transformirati neodređenu (unbestimmte) i neodredivu složenost (unbestimmbare Kompläxität) u određennost (Bestimmtheit) i odredivost (Bestimmbarkeit), odnosno šifriranjem (Chiffrierung) na mjesto nepoznatog (unvertraut) staviti poznato (vertraut). Luhmann u svojoj knjizi Funktion der Religion drži opravdanim definirati religiju funkcionalno, budući da za religiju ne postoje nikakvi funkcionalni ekvivalenti, dakle elementi koji bi u cijelosti mogli funkcionalno zamijeniti odnosno nadomjestiti religiju. Pokušavalo se, glede toga, s drogom ali i s marksizmom. Me&eth ; ; ; ; ; ; ; utim, do sada nije bilo u tom pogledu nikakvih rezultata. Međutim, u novijim Luhmannovim tekstovima vidljivo je kako veliku ulogu igra pojam kôda i da, slijedom tomu, funkcija religije nije više dovoljna da bi se religiju moglo definirati i opisati. Osim toga, Luhmann u svojim najnovijim radovima napušta ranije zastupano stajalište kako za religiju ne postoje nikakvi funkcionalni ekvivalenti, ističući da ipak, i pored svega, egzistiraju izvanreligijske alternative za rješavanje religijskih problema, to jest da se odnosni problem religije može riješiti nereligijskim podsustavima - binarnim kôdovima. Na taj način Luhmann funkcionalistički pristup u definiranju religije zamjenjuje uporabom nefunkcionalističkih metoda.

Luhmann; funkcija; religija

nije evidentirano