hrvatski

Likovne umjetnice. Rodna jednakost i načini pisanja o umjetnosti

Zadatak ovoga teksta jest ponuditi znanstveno objašnjenje rezultata istraživanja rodne zastupljenosti žena u suvremenoj leksikografskoj produkciji u Hrvatskoj, odnosno interpretaciju razloga ženske (ne)'vidljivosti' u području proizvodnje i potrošnje kulturnih dobara. Autorica pritom polazi sa stanovišta da je umjetnost primarno socijalna praksa oblikovana djelovanjem niza historijski specifičnih institucija što presudno utječu na recepciju, valorizaciju i kontekstualizaciju umjetničkog djela unutar cjeline kulturalne proizvodnje određene sredine. Nakon prikaza različitih načina pisanja o umjetnosti žena od renesanse do 20. stoljeća i analize rodnih stereotipa iz osnova likovno-kritičkog diskursa različitih povijesnih razdoblja, autorica raspravlja o razlozima kontinuiteta tih stereotipa te o prirodi feminističke intervencije u povijest umjetnosti. No činjenicu da u domaćoj sredini feministička kritička perspektiva nije gotovo uopće utjecala na percepciju i evaluaciju ženske likovne produkcije, pokazuje i analiza statističkih podataka o zastupljenosti žena u Hrvatskom općem leksikonu (Zagreb: LZMK, 1996.), odnosno, u Hrvatskoj enciklopediji likovnih umjetnosti I/II (Zagreb: LZMK, 1995-96.). Kako, međutim, sociometrija ne može objasniti kulturno-historijske i psihološke razloge (ne)'vidljivosti' ženske likovne proizvodnje u proizvodima suvremene hrvatske leksikografije, poseže se za još nekim preglednim izdanjima s područja povijesti umjetnosti, analiziraju se argumentacijska struktura i evaluacijski kriteriji zapisa posvećenih ženama, te pokušava razobličiti mehanizme transfera rodne opresije iz različitih područja društvene prakse u diskurs leksikografije i povijesti umjetnosti.

rod, spol, likovna umjetnost, načini pisanja o umjetnosti, feminizam, leksikologija, enciklopedija, 20. stoljeće, povijest umjetnosti

nije evidentirano