hrvatski

Ochratoxin A u hrani i u krvi opće populacije u Hrvatskoj

Okratoksin A (OTA) je nefrotoksični sekundarni metabolit nekih sojeva plijesni iz rodova Aspergillus i Penicillium. Ljudi su izloženi ovom mikotoksinu putem hrane biljnog i životinjskog podrijetla. Hrana biljnog podrijetla direktno je kontaminirana s OTA zbog plijesni koje na njima rastu. Najčešće su to žitarice (pšenica, kukuruz, ječam, zob), no grah, kava, vino, pivo, i začini mogu također biti kontaminirani s OTA. Meso i mesne prerađevine, mlijeko, sir i jaja imaju rezidue OTA ako se životinje hrane kontaminiranim krmivom. Izloženost ovom mikotoksinu može se procjenjivati analizirajući OTA u hrani koju konzumiraju ljudi, a OTA je jedan od rijetkih mikotoksina koji se mogu analizirati u krvi ili urinu ljudi. Obje metode imaju prednosti i nedostataka. Nedostatak procjene izloženosti analizom hrane je u tome što ovaj pristup zahtijeva uvođenje mnoštva analitičkih metoda, prilagođenih raznolikim uzorcima. Osim toga pojedine osobe konzumiraju različitu količinu žitarica, mesa, vina itd. pa je teško procijeniti stvarnu izloženost. Prednost je u tome što ova metoda nije neugodna za ispitanike. Iako je vađenje krvi metoda neugodna za ispitanike, velika je prednost procjene izloženosti OTA analizom njegove prisutnosti u krvi u tome što njegova prisutnost ujedno znači da je osoba bila izložena ovom mikotoksinu. Ovaj se nedostatak metode može izbjeći mjerenjem koncentracije OTA u urinu, što je također dokaz izloženosti. Osamdesetih godina prošlog stoljeća postavljena je hipoteza da je izloženost ovom mikotoksinu povezana s etiologijom endemske nefropatije. Budući da je endemska nefropatija bolest koja se javlja i u Republici Hrvatskoj većina je ranih istraživanja izloženosti ovom mikotoksinu provedena na uzorcima sakupljenim u endemskom kraju. U Jedinici za toksikologiju Instituta za medicinska istraživanja nedavno su provedena istraživanja na uzorcima različitih namirnica kako bi se pronašlo koje je značenje kontaminiranosti pojedinih namirnica u izloženosti ljudi OTA. OTA je analiziran u uzorcima graha, vina i kukuruza. Za analizu OTA u ovim namirnicama uvedene su vrlo osjetljive metode pročišćavanja uzoraka uz pomoć imunoafinitetnih kolona, a koncentracija OTA izmjerena je tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). OTA je nađen u 17 od 45 uzoraka graha sakupljenih u cijeloj Republici Hrvatskoj, a srednja koncentracija pozitivnih uzoraka bila je niska (0.39 mg/kg). Niti jedan uzorak graha sakupljen u južnom dijelu Hrvatske nije imao koncentraciju OTA iznad detekcijske granice metode (0.25 mg/kg). Ovisnost nalaza OTA o području u kojem su uzorci sakupljani primijećena je također pri analizi vina. Dok su svi uzorci vina iz južnog dijela Hrvatske bili kontaminirani s OTA, tri uzorka vina (od 9 analiziranih) iz sjevernog dijela nisu sadržavali OTA. Sva su crna vina bila kontaminirana s OTA bez obzira na podrijetlo, a sadržavala su i veću koncentraciju OTA od bijelih vina. Analiza OTA u uzorcima kukuruza (N=49) sakupljenim u 14 hrvatskih županija pokazala je da je ova žitarica često kontaminirana ovim mikotoksinom (39 % uzoraka), no da je koncentracija u pozitivnim uzorcima niska (1.47 mg/kg). U svakom od pet najvećih hrvatskih gradova (Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu) četiri puta tijekom jedne godine sakupljeno je po 50 uzoraka krvi dobrovoljnih davaoca. HPLC metodom s detekcijskim limitom od >0.2 ng OTA/ml, OTA je nađen u plazmi dobrovoljnih davaoca krvi u svim hrvatskim gradovima i to u uzorcima sakupljenim u sva četiri godišnja doba. U plazmi sakupljenoj u svim gradovima najveća je učestalost pozitivnih nalaza i najveća srednja koncentracija OTA nađena u plazmi davaoca sakupljenoj tijekom ljeta (0.39 ng/ml), a najniža u onoj sakupljenoj tijekom zime (0.19 ng/ml). Učestalost nalaza OTA kao i njegova srednja koncentracija bila je različita u različitim gradovima. Osijek je imao najveći broj uzoraka koji su sadržavali mjerljivu koncentraciju OTA (81 %), a i srednja koncentracija bila je najviša (0.56 ng/ml) u uzorcima sakupljenim u tom gradu. Najniži broj pozitivnih uzoraka (P<0.001) kao i najniža srednja koncentracija OTA (0.13 ng/ml) nađena je u Rijeci. Iz srednjih vrijednosti koncentracija OTA izračunat je dnevni unos ovog mikotoksina u općoj populaciji u Republici Hrvatskoj. Dnevni unos OTA u različitim godišnjim dobima u rasponu je od 0.25 do 0.52 ng/kg tjelesne težine, a u različitim gradovima varira od 0.17 do 0.75 ng/kg tjelesne težine. Dnevni unos izračunat iz srednje vrijednosti svih uzroka (0.30 ng OTA/ml) bio je 0.40 ng/kg tjelesne težine. Prema ovom nalazu izloženost okratoksinu A daleko je niža od dopustive izloženosti što ju je odredila SZO (16 ng OTA/kg tjelesne težine). Koncentracija OTA izmjerena je i u 35 uzoraka urina zdravih ljudi sakupljenih u ljetnom periodu. Nađeno je 33 (94 %) uzoraka koji su sadržavali OTA, a srednja vrijednost koncentracije pozitivnih uzoraka bila je 2.39&plusmn ; ; 1.29 ng/ml (u rasponu od 0.99 to 5.22 ng/ml). Tako učestali nalaz OTA u urinu zdravih ispitanika u sukladnosti je s nalazom OTA u krvi ljudi u ljetnom periodu.

okratoksin A; HPLC; grah; vino; kukuruz; opća populacija

nije evidentirano

engleski

Ochratoxin A in food and blood of healthy population in Croatia

Okratoksin A (OTA) je nefrotoksični sekundarni metabolit nekih sojeva plijesni iz rodova Aspergillus i Penicillium. Ljudi su izloženi ovom mikotoksinu putem hrane biljnog i životinjskog podrijetla. Hrana biljnog podrijetla direktno je kontaminirana s OTA zbog plijesni koje na njima rastu. Najčešće su to žitarice (pšenica, kukuruz, ječam, zob), no grah, kava, vino, pivo, i začini mogu također biti kontaminirani s OTA. Meso i mesne prerađevine, mlijeko, sir i jaja imaju rezidue OTA ako se životinje hrane kontaminiranim krmivom. Izloženost ovom mikotoksinu može se procjenjivati analizirajući OTA u hrani koju konzumiraju ljudi, a OTA je jedan od rijetkih mikotoksina koji se mogu analizirati u krvi ili urinu ljudi. Obje metode imaju prednosti i nedostataka. Nedostatak procjene izloženosti analizom hrane je u tome što ovaj pristup zahtijeva uvođenje mnoštva analitičkih metoda, prilagođenih raznolikim uzorcima. Osim toga pojedine osobe konzumiraju različitu količinu žitarica, mesa, vina itd. pa je teško procijeniti stvarnu izloženost. Prednost je u tome što ova metoda nije neugodna za ispitanike. Iako je vađenje krvi metoda neugodna za ispitanike, velika je prednost procjene izloženosti OTA analizom njegove prisutnosti u krvi u tome što njegova prisutnost ujedno znači da je osoba bila izložena ovom mikotoksinu. Ovaj se nedostatak metode može izbjeći mjerenjem koncentracije OTA u urinu, što je također dokaz izloženosti. Osamdesetih godina prošlog stoljeća postavljena je hipoteza da je izloženost ovom mikotoksinu povezana s etiologijom endemske nefropatije. Budući da je endemska nefropatija bolest koja se javlja i u Republici Hrvatskoj većina je ranih istraživanja izloženosti ovom mikotoksinu provedena na uzorcima sakupljenim u endemskom kraju. U Jedinici za toksikologiju Instituta za medicinska istraživanja nedavno su provedena istraživanja na uzorcima različitih namirnica kako bi se pronašlo koje je značenje kontaminiranosti pojedinih namirnica u izloženosti ljudi OTA. OTA je analiziran u uzorcima graha, vina i kukuruza. Za analizu OTA u ovim namirnicama uvedene su vrlo osjetljive metode pročišćavanja uzoraka uz pomoć imunoafinitetnih kolona, a koncentracija OTA izmjerena je tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). OTA je nađen u 17 od 45 uzoraka graha sakupljenih u cijeloj Republici Hrvatskoj, a srednja koncentracija pozitivnih uzoraka bila je niska (0.39 mg/kg). Niti jedan uzorak graha sakupljen u južnom dijelu Hrvatske nije imao koncentraciju OTA iznad detekcijske granice metode (0.25 mg/kg). Ovisnost nalaza OTA o području u kojem su uzorci sakupljani primijećena je također pri analizi vina. Dok su svi uzorci vina iz južnog dijela Hrvatske bili kontaminirani s OTA, tri uzorka vina (od 9 analiziranih) iz sjevernog dijela nisu sadržavali OTA. Sva su crna vina bila kontaminirana s OTA bez obzira na podrijetlo, a sadržavala su i veću koncentraciju OTA od bijelih vina. Analiza OTA u uzorcima kukuruza (N=49) sakupljenim u 14 hrvatskih županija pokazala je da je ova žitarica često kontaminirana ovim mikotoksinom (39 % uzoraka), no da je koncentracija u pozitivnim uzorcima niska (1.47 mg/kg). U svakom od pet najvećih hrvatskih gradova (Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu) četiri puta tijekom jedne godine sakupljeno je po 50 uzoraka krvi dobrovoljnih davaoca. HPLC metodom s detekcijskim limitom od >0.2 ng OTA/ml, OTA je nađen u plazmi dobrovoljnih davaoca krvi u svim hrvatskim gradovima i to u uzorcima sakupljenim u sva četiri godišnja doba. U plazmi sakupljenoj u svim gradovima najveća je učestalost pozitivnih nalaza i najveća srednja koncentracija OTA nađena u plazmi davaoca sakupljenoj tijekom ljeta (0.39 ng/ml), a najniža u onoj sakupljenoj tijekom zime (0.19 ng/ml). Učestalost nalaza OTA kao i njegova srednja koncentracija bila je različita u različitim gradovima. Osijek je imao najveći broj uzoraka koji su sadržavali mjerljivu koncentraciju OTA (81 %), a i srednja koncentracija bila je najviša (0.56 ng/ml) u uzorcima sakupljenim u tom gradu. Najniži broj pozitivnih uzoraka (P<0.001) kao i najniža srednja koncentracija OTA (0.13 ng/ml) nađena je u Rijeci. Iz srednjih vrijednosti koncentracija OTA izračunat je dnevni unos ovog mikotoksina u općoj populaciji u Republici Hrvatskoj. Dnevni unos OTA u različitim godišnjim dobima u rasponu je od 0.25 do 0.52 ng/kg tjelesne težine, a u različitim gradovima varira od 0.17 do 0.75 ng/kg tjelesne težine. Dnevni unos izračunat iz srednje vrijednosti svih uzroka (0.30 ng OTA/ml) bio je 0.40 ng/kg tjelesne težine. Prema ovom nalazu izloženost okratoksinu A daleko je niža od dopustive izloženosti što ju je odredila SZO (16 ng OTA/kg tjelesne težine). Koncentracija OTA izmjerena je i u 35 uzoraka urina zdravih ljudi sakupljenih u ljetnom periodu. Nađeno je 33 (94 %) uzoraka koji su sadržavali OTA, a srednja vrijednost koncentracije pozitivnih uzoraka bila je 2.39&plusmn ; ; 1.29 ng/ml (u rasponu od 0.99 to 5.22 ng/ml). Tako učestali nalaz OTA u urinu zdravih ispitanika u sukladnosti je s nalazom OTA u krvi ljudi u ljetnom periodu.

ochratoxin A; HPLC; beans; wine; maize; general population

nije evidentirano