hrvatski

Uloga patologa u zaštiti zdravlja divljači : prikaz slučajeva

Moderni uzgoji divljači temelje se na posjedovanju kvalitetnog i zdravog fonda divljači, kakvim se nadalje može raspolagati u konzervacijske svrhe, za napučivanje otvorenih staništa, kao izvorom kvalitetnih namirnica te u konačnici i u komercijalne svrhe. Slično kao i u slučaju vrsta držanih u ZOO vrtovima i ovdje postoji potreba za uvođenjem zdravstvenog nadzora kao redovitog dijela uzgoja. Obrađeni, prezentirani i arhivirani slučajevi osnova su pravilnog gospodarenja i zaštite zdravlja divljači, domaćih životinja i ljudi. Ovaj rad predstavlja pregled slučajeva obrađenih pri Katedri za biologiju, patologiju i uzgoj divljači, u razdoblju od 2003. do početka 2005. godine. U razdoblju od 2003. do 2005. godine u sklopu provedbe djelomičnog zdravstvenog nadzora prikupljeno je 40 leševa divljači ili pojedinih organskih sustava. Svi uzorci obrađeni su standardnom procedurom, koristeći ovisno o prilici holoptičnu ili metoptičnu metodu razudbe. U cilju određivanja uzroka nastalih stanja, prema potrebi, osim razudbe, uzorci su obrađeni i patohistološkim, bakteriološkim i serološkim metodama dijagnostike. U slučajevima zubne patologije prikupljeno je 15 uzoraka, a primjenjivana je tehnika makroskopskog promatranja, suhog zubnog izreska te dijagnostika rendgenskim zrakama. Ukupni uzorak sastojao se od 40 leševa ili organskih sustava divljači. Gledano prema vrstama kune bjelice i srne su u ukupnom uzorku zastupljene sa po 11 primjeraka, divlje svinje i zečevi po 7, jelen obični sa 2 primjerka te po jedna kuna zlatica i fazan. Od uzroka uginuća najzastupljenija je trauma, zatim proljetni proljev srna, proljev mladih zečića i nosna štrkljivost srna. Dio lešina stečen je kroz sanitarni odstrjel uglavnom s ciljem suzbijanja velikog američkog metilja na području Baranje, kontrole nefritisa u kuna, odnosno u srna pojave proljetnog proljeva i papilomatoze. Divlje su svinje dopremane u sklopu provedbe zdravstvenog nadzora. U slučaju zubne patologije obrađivane su isključivo kljove vepra (15) gdje je utvrđeno pet osnovnih patoloških entiteta, potpuni i nepotpuni prijelom, nekroza pulpe, formiranje dvostrukog korijena i prirođeni krivi položaj zuba. U jednome slučaju utvrđena je prisutnost šara karakterističnih za oksitetraciklin. Obzirom na specifičnosti kontrole zdravstvenoga stanja divljači i divljih životinja, patološka metoda dijagnostike ima presudan značaj u spoznaji koji uzročnici perzistiraju u lovištu ili uzgajalištu, kakve posljedice po divljač i ljude ima njihova prisutnost te na koje načine ih je moguće učinkovito suzbiti. Upravo takav pristup omogućava provedbu samo doista nužne terapije kao i najučinkovitije terapije obzirom na rizične skupine i predviđenu pojavu bolesti. Time je ostvaren osnovni preduvjet za posjedovanje zdravog fonda divljači kvalitetnih tjelesnih i trofejnih karakteristika. Spomenuto ujedno znači i smanjenje nepotrebnih ekonomskih gubitaka, uzrokovanih izravno uginućem kao i neizravno smanjenjem mogućeg uzgojnog i redovnog odstrjela, na najmanju moguću razinu.

patologija; divljač; zaštita zdravlja

nije evidentirano