hrvatski

Povezanost patomorfoloških promjena u limforetikularnom tkivu s imunosnim statusom odbijene prasadi oboljele od sindroma kržljanja prasadi

U cilju istraživanja kliničkih znakova, patološkoanatomskih i histopatoloških promjena u limforetikularnim organima te hematoloških vrijednosti i međuovisnosti histopatoloških promjena u limforetikularnom tkivu s brojem imunosnih stanica u perifernoj krvi istraženo je 20 prasadi oboljele od Sindroma kržljavosti odbijene prasadi (SKOP) pasmine (Landras x Veliki Jorkšir ; F1 x Pietren) dobi 10 tjedana, dok je 10 zdravih životinja iste pasmine i dobi iz drugog uzgoja poslužilo kao kontrola. Istraživanje je pokazalo da se na osnovu anamnestičkih podataka i kliničkih znakova sa velikom sigurnošću mogu se prepoznati životinje oboljele od SKOP-a, te iz površnih preponskih limfnih čvorova reakcijom lančane polimeraze (PCR) izdvojiti dijelove genoma cirkovirusa svinja tip 2 (CVS-2). Nasuprot, hematološkom pretragom i diferencijalnom krvnom slikom ne mogu se uočiti karakteristične promjene u krvnim stanicama koje bi upućivale na infekciju s CVS-2. U prasadi oboljele od SKOP-a ne postoji značajna razlika (p>0, 05) u broju eritrocita, leukocita, hemoglobinu, hematokritu, srednjoj vrijednosti volumena eritrocita (MCV), srednjem sadržaju hemoglobina u eritrocitu (MCH) i srednjoj vrijednosti koncentracije hemoglobina u eritrocitima (MCHC) u odnosu na zdrave životinje. Također, ne postoji značajna razlika (p>0, 05) u postotku segmentiranih i nesegmentiranih leukocita, eozinofilnih granulocita, limfocita i monocita u krvi prasadi oboljele od SKOP-a u odnosu na zdrave životinje. Analiza protočnom citometrijom pokazala je da prasad oboljela od SKOP-a ima značajno (p<0, 05) manju brojnost citolitičkih T-limfocita (Tc), memorijskih T-stanica, aktiviranih pomoćničkih T-limfocita (Th) i Tc-limfocita te monocita u perifernoj krvi. Najčešće utvrđene patološkoanatomske promjene u životinja oboljelih od SKOP-a su kaheksija, generalizirana limfadenopatija, nekolabirana pluća s interlobularnim edemom i intersticijski nefriris, dok u limforetikularnom tkivu istih najčešće histopatološke promjene su limfocitna deplecija, infiltracija makrofagima, proliferacija fibrovaskularne strome i sincicijskih stanica. Svi serumi kontrolnih i pokusnih životinja bili su negativni za protutijela reproduktivnog i respiratornog sindroma svinja (RRSS) i bolesti Aujetzkoga, a za parvovirus svinja (PVS) dokazana je pasivna imunost. Kod prasadi zaražene virusom CVS-2 najčešće sekundarne infekcije bile su bakterijama Streptococcus suis, Brachyspira hyodisenteriae, E. coli, hemolitička E. coli, Pasteurella multocida, Actinobacillus pleuropneumoniae i enterotoksogena E. coli. Stupanj histopatoloških promjena u limforetikularnim tkivima korelira s udjelima i brojnosti subpopulacije limfoidnih i mijeloidnih stanica u perifernoj krvi životinja oboljelih od SKOP-a. Tako limfocitna deplecija u površnim preponskim limfnim čvorovima, timusu i Peyerovim pločama (PP) značajno (p<0, 05) korelira s brojnosti memorijskih T-stanica i monocita, a ona u slezeni i tonzilama s brojnosti monocita. Na isti način, infiltracija makrofagima kao i stvaranje sincicijskih stanica u limfnom čvoru značajno (p<0, 05) koreliraju s brojem Tc-limfocita, memorijskih T-stanica, aktiviranih Tc-limfocita te monocita. Nadalje, utvrđeno je da stupanj proliferacije fibrovaskularne strome u površnom preponskom limfnom čvoru značajno (p<0, 05) korelira s brojem monocita u perifernoj krvi oboljele životinje. Rezultati ovog istraživanja upućuju da je oboljela prasad imunosupresivna, a za što je odgovorna smanjena akivacija imunoloških stanica.

sindrom kržljavosti odbijene prasadi (SKOP); reakcija lančane polimerae (PCR); protočna citometrija; patološka anatomija; histopatologija

nije evidentirano