hrvatski

Epski pejzaž - Tema s područja teorije pejzažnog oblikovanja

Pejzaž ne predstavlja samo zbir fizičkih elemenata, koji ga tvore. On je izraz mnogobrojnih prirodnih činilaca i fenomena, a ujedno je sredina u kojoj se odvija čovjekov život. Jedan od tipova, različit od drugih, jest i epski pejzaž, za kojega je značajno da se snažno doima ostavljajući duboke pa ponekad i teške utiske. Često je obilježen širokopotezno izraženim prirodnim sastavinama i elementima, koji su međusobno u dinamičnom dijalogu i na izvjestan način međusobno konfliktni, no snažnoga dojma. Među epske pejzaže može se dobrim dijelom ubrojiti naše krške pejzaže. Oni su nemirno uzgibanog relijefa , puni sivila stijenja, obilježeni raznolikim kraškim fenomenima, prekriveni škrtom vegetacijom. Takav pejzaž dinamične i u grču rođene prirode doima se teško i snažno, tvrd je i surov. Grč rađanja prirode, tvrda i uporna borba organskoga svijeta da u teškim uvjetima preživi, tu su sveprisutna pojava, što je i oporo i ushićujuće. Među epske pejzaže spadaju također i naši primorski pejzaži. Iskazuju se posebnostima njihovih prirodnih tvorbi i utjecaja čovjekova prisustva. Tu se javljaju i antropogene strukture kamenih gromača isprepletenih linija, koje se ponekad kao terasaste kaskade veru uzbrdo nalik gigantskim stubištima prekrivenima živopisnim stablima maslina ili kvrgavim trsovima vinove loze. Skulptoralnost masiva dopunjuje skulptoralnost vegetacije, što prisjeća na antički epski pejzaž. Prema tome, kada je riječ o epskom pejzažu, on nekada privlači, nekada možda i odbija, no izvjesna dramatičnost koja je u njemu prisutna utječe na to da ga se uglavnom realistički doživljava

epski pejzaž; teorija pejzažnog oblikovanja

nije evidentirano