hrvatski

Putovi za rješenje problema spolno prenosivih bolesti i urinarnih infekcija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

Putovi za rješenje problema spolno prenosivih bolesti i urinarnih infekcija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Autori: Ranko Stevanović, Arsen Stanić Aleksandar Jovanović, Marijan Merzel, Ines Gluhak, Marija Petrovčić Sažetak U 2003. godini, u Republici Hrvatskoj, u obiteljskoj medicini i djelatnosti za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece zabilježeno je 196, u djelatnosti za zdravstvenu zaštitu žena 91.593 spolno prenosivih bolesti, a ukupno 44 prijave pristigle su u epidemiološku službu. U istoj godini spolno prenosive bolesti bile su uzrokom ukupno 445 hospitalizacija. Zabilježeno je i 230.356 cistitisa (2, 6 % od ukupnog broja utvrđenih bolesti i stanja). Na temelju ukupnog broja utvrđenih spolno prenosivih bolesti zabilježenih u ordinacijama za zdravstvenu zaštitu žena (91.593) moglo bi se zaključiti da je u 2003. godini prosječno najmanje 5, 6% osiguranika u dobi od 15-64 godina bolovalo od spolno prenosivih bolesti (procjena). Ovaj udio dobiven je kada je broj STD u žena pomnožen s 2 (183.186), a udio izračunat na populaciju od u 2.969.981 osoba u dobi od 15 do 64 godine, prema popisu stanovništva od 2001. godine Prema anketi provedenoj u 5 ordinacija obiteljske medicine, najvažniji problemi u radu s oboljelima od STD u djelatnostima primarne zdravstvene zaštite su: - prijam i prelazak u skrb kod drugog liječnika oboljelih od STD bez obavijesti, - prejako izražen strah od zaraze kod dijela medicinskih djelatnika, - nemogućnost zaštitite supružnika i stalnog partnera oboljelih, - nedostatna komunikacija između liječnika i bolesnika i između svih liječnika koji skrbe o oboljelome, - nekooperativnost bolesnika osim u slučaju teškog pogoršanja stanja, - socijalni problemi, nezaposlenost, - negativna rješenja invalidskih komisija (AIDS), - obveza (algoritam) testiranja na hepatitis, AIDS itd., - nepostojanje posebnog dobro osmišljenog zdravstvenog odgoja za ugrožene skupine. - Teško se postiže suradnja i liječenje oba (svih) partnera, što je osnovno pravilo liječenja STD. Nedolazak na kontrole, u kombinaciji s promjenom partnera rezultira gubitkom kontinuirane skrbi o oboljelima - muškarci se javljaju na liječenje u pravilu samo kada su potaknuti od stalnog partnera s kojim su u čvrstoj/bračnoj vezi). - Doktori obiteljske medicine nisu dovoljno informirani o oboljelima u svojoj populaciji. Postoji nepovjerenje bolesnika u tim primarne zaštite - bolesnici koji su u pasivnoj fazi bolesti ili ako se drugdje liječe u pravilu ne obavještavaju izabranog doktora o svojoj bolesti. Antibiotsko liječenje često se ne provodi do kraja nego samo dok su izraženi simptomi. Tu je također vrlo izražen problem neustrajnosti, neusklađenosti, nekompletnosti i nemogućnost obuhvata oba (svih) partnera, - dobiveni epidemiološki podaci nekonzistentni su i ukazuju na "podregistraciju" u odnosu na razvijene europske zemlje, što može ukazivati ili na slabiju dijagnostiku (slabiji obuhvat rizičnih i ugroženih skupina), i/ili na to da za dio oboljelih koji se liječi drugdje, doktori primarne zdravstvene zaštite nemaju zabilježenu ovu bolest i/ili na nepridržavanja obvezama bilježenja podatka o utvrđenim bolestima i stanjima, - Doktori primarne zdravstvena zaštite ne mogu provoditi sveobuhvatnu skrb nad oboljelima i zdravima ako nemaju podatke i informacije o oboljelima od STD i ne sudjeluju aktivno u njihovu liječenju, - podaci se upisuju na mjestu njihova nastanka, na radilištu, od strane osobe koja je izvršila aktivnost, pregled, zahvat, pretragu i sl. koja i dogovara za točnost podataka za koju "odgovara" i sustav. Korištenjem jedinstvenog informacijsko komunikacijskog sustava PZZ bilo bi moguće automatizirano upisivanje podataka i prijavljivanja bolesti, bez zaustavljanja prirodnog procesa rada zbog upisa podataka. Formulari, statistička izvješća i prijave u registre generirale bi se automatski, u njih se samo iznimno upisuju pojedine značajke, napomene i sl. Uvođenje i praćenje kliničkih, dijagnostičkih i terapijskih smjernica i mjerenje njihova korištenja u informacijskom sustavu omogućilo bi uporabu algoritama i naputaka koji jamče jednak (kvalitetan) pristup za sve bolesnike. Poboljšanja se mogu postići jedino: o Poboljšanjem uvjeta rada (edukacija, kompjutorizacija, internetizacija, umrežavanje). Razvijanjem, poticanjem i ulaganjem u informacijske i komunikacijske tehnologija (oprema, softveri) te znanja, vještine i pristupe o Povezivanjem u projektne skupine te tehnološkim i cehovskim s mrežom županijskih zavoda za javno zdravstvo, proširivanjem projektnih timova s potrebnim stručnjacima iz drugih specijalnosti o Standardizacijom podataka i informacija koje se bez izravnog sudjelovanja zdravstvenih djelatnika i ustanova automatski prikupljaju i primarno obrađuju /HL7, CEN TC 251, xml, ICPC-2/ o Mjerenjem rezultata i ishoda o Promjenom kulture (filozofije, načina zajedničkog rada) cijele organizacije. Razvijanje kulture edifikacije svoje struke, projekata, kolega, konkurencije i protivnika, zamjenom postojeće kombinacije kuknjave i samohvalisanja s kombinacijom prepoznavanje pozitivnih tuđih rezultata i dobrih i loših svojih rezultata.

STD; primarna zdravstvena zaštita; informatizacija; problemi

nije evidentirano