hrvatski

Suočavanje s neuspjehom u školi i emocionalna kompetentnost

Cilj ovog istraživanja je odrediti razlike u strategijama suočavanja sa školskim neuspjehom, kognitivnim procjenama, mjerama emocionalne inteligencije i ciljnoj orijentaciji u učenju u odnosu na dob, spol i školski uspjeh ispitanika. Također, zanima nas odnos emocionalne inteligencije i kognitivne procjene stresa u situaciji školskog neuspjeha. Cilj je i odrediti kako se pomoću dobi i spola, osobina ličnosti (optimizam, pesimizam, neuroticizam), emocionalne inteligencije, ciljne orijentacije u učenju, školskog uspjeha i kognitivne procjene može predvidjeti upotrebu određenog stila suočavanja. Uzorak su sačinjavali učenici dviju gimnazija. Dob ispitanika bila je od 14 do 19 godina. Upitnik Strategije suočavanja s neuspjehom u školi (Brdar i Rijavec, 1997), Skala emocionalne inteligencije (Schutte i sur., 1998), Upitnik Emocionalna regulacija i kontrola (Takšić, 2000), Ljestvica Sposobnosti upravljanja emocijama (Takšić, 1998), Skala Optimizma i pesimizma (Chang, 1994), Ljestvica Neuroticizma (EPQ ; Eysenck i Eysenck, 1985), Upitnik Ciljna orijentacija u učenju (Niemivirta, 1996) i Kognitivna procjena stresa (Lončarić, 2004). Rezultati su pokazali da su u situacijama školskog neuspjeha djevojke su sklonije primijeni strategija socijalna podrška, rješavaje problema i traženje roditeljske podrške. Mlađi su učenici skloniji upotrebi strategija rješavanje problema i traženje roditeljske pomoći. Uspješni učenici manje su skloni strategiji emocionalne reakcije, a više strategijama traženje roditeljske pomoći i rješavanje problema. Djevojke imaju bolje rezultate na mjeri emocionalne inteligencije, a mladići na mjeri emocionalne regulacije i kontrole. Mlađi učenici se u odnosu na starije procjenjuju uspješnijijma u sposobnosti upravljanja emocijama. Učenici boljeg školskog uspjeha imaju bolje rezultate na mjeri upravljaja emocijama. S dobi sposobnost regulacije i kontrole emocija djevojaka opada, a kod mladića raste. Učenici s boljom emocionalnom regulacijom i kontrolom procjenjuju da je školski neuspjeh manja prijetnja. Za varijable emocionalna inteligencija i upravljanje emocijama utvrđena je statistički značajna interakcija spola i kognitivne procjene prijetnje. Veću prijetnju u situaciji školskog neuspjeha percipiraju djevojke s boljim rezultatima na emocionalnoj inteligenciji i upravljanju emocijama, dok je situacija kod mladića suprotna. Učenici s višim rezultatima na emocionalnoj regulaciji i kontroli percipiraju značajno manji gubitak u situaciji školskog neuspjeha. Ispitanici koji situaciju školskog neuspjeha ne doživljavaju kao gubitak imaju više rezultate na upravljanju emocijama u odnosu na one ispitanike koji istu situaciju smatraju gubitkom. Lošu ocjenu ili ocjenu nižu od očekivane emocionalno inteligentniji učenici procjenjuju većim izazovom u odnosu na one manje emocionalno inteligentne. Učenici koji situaciju školskog neuspjeha doživljavaju većim izazovom kompetentniji su u upravljanju emocijama. Šest grupa prediktora (godine i spol, osobine ličnosti, emocionalna kompetentnost, ciljna orijentacija, školski uspjeh i kognitivna procjena) objasnilo je ukupno 45 % varijance emocijama usmjerenog suočavanjea, a osobine ličnosti su najbolja grupa prediktora. Značajni pojedinačni prediktori bili su dob, optimizam, pesimizam, neuroticizam, emocionalna regulacija i kontrola, orijentacija na učenje, orijentacija na izbjegavanje truda i uspjeh. Šest grupa prediktora obasnilo je ukupno 41 % varijance problemu usmjerenog suočavanjea, a najveći udio imaju varijable spol i dob. Značajni pojedinačni prediktori bili su spol, godine, optimizam, emocionalna inteligencija, upravljanje emocijama, orijentacija na učenje, orijentacija na izbjegavanje truda, uspjeh i kognitivna procjena gubitka.

strategije suočavanja sa stresom; emocionalna kompetentnost

nije evidentirano