hrvatski

Promjene IFOAM regulative u ekološkoj poljoprivredi

U prosincu 2004. godine (15.XII) IFOAM je donio nove izmjene u Zakonskoj regulativi koje se odnose na ekološki uzgoj bilja i stoke. Najveće promjene su nastale na području šumarstva, prerade i proizvodnje organskih vlakana i akvakulture. Programi i smjernice IFOAM-a odnose se na slijedeće vrste proizvodnje: samoniklo i jestivo bilje, ratarstvo, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, akvakulturu, pčelarstvo, preradu vlakana prirodnog porijekla i šumarstvo. U ovom diplomskom radu proučile su se navedene promjene i ukazalo se na promjene nastale u odnosu na trenutno važeću IFOAM te Zakonsku legislativu u RH. Također se navode i Zemlje koje imaju osobnu legislativu u ekološkoj poljoprivredi, kao i one koje koriste IFOAM-ovu. Osim toga dat je prikaz ekološke poljoprivrede i Međunarodne organizacije za ekološku poljoprivredu - IFOAM-a, kao i mjesta koja zauzimaju u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Prihvaćanjem Zakona o ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskom Državnom Saboru od 6.02.2001. i njegovim javnim priopćavanjem, Hrvatska je doživjela značajne promjene na području ekološke poljoprivrede. Također u svjetskim razmjerima, norme uvelike pomažu organskom gospodarskom sektoru da pronađe svoje mjesto u odnosu na ovakve razvojne mjere i što bolje spozna sve ono što ga jasno razlikuje od konvencionalne poljoprivrede. Najveće promjene IFOAM legislative očekuju se u uzgoj vodenih životinja, tj akvakulturi, te organskom šumarstvu. Uvodi se i pojam akvakulture - kontrolirana i upravljana proizvodnja vodenog bilja i/ili životinja u čistim, slanim ili slatkim vodama, u nekoj ograničenoj okolini. Razmatralo se i o uvođenju tehnike hidropona, koja se ne bi odnosila na sektor proizvodnje kopnenog bilja, već na akvakulturu. Ovakav vid uzgoja u RH za sada ne bi mogao pronaći svoje mjesto jer je i u najrazvijenijim zemljama Europe tek u povojima. Sistem certifikacije kao i same norme i njihovo revidiranje su od izuzetne važnosti kako bi ovaj sektor bio u toku sa svim promjenama koje su važne za ovakav tip proizvodnje, poglavito u zemljama u razvoju kojima bi osim razvijanja kulture življenja i prehrane, ovakav vid poljoprivrede mogao značiti i izlazak iz krize. Takve bi zemlje trebalo uputiti i u pojam specijelizacije - ekološka poljoprivreda je radno intenzivna, a ne industrijska, pa bi i samu proizvodnju trebalo prilagoditi određenemom podneblju uz maksimalnu brigu za okoliš jer iz dana u dan svjedoci smo brojnih primjera koji idu u prilog činjenici da je ekološka poljoprivreda poljoprivreda sutrašnjice.

ekološka poljoprivreda; zakonska legislativa; IFOAM; Europska unija; Hrvatska

nije evidentirano