hrvatski

Molekularna patologija i imunohistokemija lezija vrata maternice uzrokovanih virusom humanog papiloma (HPV)

Poznato je da su brojne i raznolike proliferacijske promjene vrata maternice uzrokovane s HPV. Spomenute promjene morfološki se najčešće očituju kao različiti tipovi kondiloma, različiti stupnjevi displazije (CIN/VIN/VAIN - I, II i III), ili kao karcinom. Danas je izolirano više od 100 genotipova humanog papiloma virusa (HPV). Već prema tome da li se HPV nalaze u dobroćudnim ili u zloćudnim tkivnim promjenama, kao i prema njihovom transformirajućem potencijalu, mogu se podijeliti u grupu niske i u grupu visoke ugroženosti. Uvođenje metoda molekularne patologije u svakodnevni rutinski rad patohistološkog laboratorija značajno je proširilo mogućnosti i relevantnost patohistološke dijagnostike. In situ hibridizacija (ISH) omogućava detekciju i lokalizaciju specifičnih sekvenci nukleinskih kiselina (DNA i RNA) u stanicama, uzorcima tkiva i u kromosomima. ISH predstavlja napredak u rješavanju dijagnostičkih problema, u prvome redu u odnosu na imunohistokemiju. Dok imunohistokemija predstavlja metodu izbora u prikazu bjelančevine kao krajnjeg proizvoda aktiviranog gena, ona nije u stanju prikazati sam gen, odnosno njegovu DNA ili RNA u inaktivnom stanju.Metoda ISH koristi obilježene fragmente DNA ili RNA, a koji su zapravo sintetički oligonukleotidi s obično do 50 pari baza, koji se pod strogo kontroliranim uvjetima optimalne temperature, pH, prisutnosti organskih otapala spajaju (hibridiziraju) s ciljnom sekvencom DNA ili RNA. Sintetitički oligonukleotidi nazivaju se probe/sonde, koji su fragmenti sekvencije DNA komplementarne (u ovome slučaju) virusnoj DNA, koju se namjerava dokazati u stanici. Spomenutim procesom nastane obilježeni hibrid DNA, kojega je moguće konvencionalnim imunohistokemijskim metodama detekcije i vizualizacije prikazati u citološkom razmazu ili u histološkom uzorku tkiva. Cjelokupni proces ISH može se podijeliti u 3 faze: 1. Faza pre-tretmana, 2. Faza denaturacije i 3. Faza hibridizacije s vizualizacijom. Jedno od ključnih praktičnih problema ISH metodologije je razdvajanje HPV DNA uzvojnice kidanjem veza kako bi se formirali slobodni lanci, i prodiranje HPV DNA u staničnu jezgru. Vizualizacija hibrida postiže se imunohistokemijskom detekcijom njegovog obilježivača, koji je najčešće biotin. Uspješni ishod hibridizacijskog postupka očituje se u vidu tzv. hibridizacijskog signala, koji je različite boje ovisno o kakvoći primijenjenoga kromogena. ISH metoda predstavlja za praktičnog patologa pouzdanu metodu prikaza uzročnika bolesti, u prvome redu virusa, ali i brojnih drugih infekcijkih stanja u bioptičkom uzorku ili u citološkom razmazu. U radu je detaljno prikazana vlastita modifikacija neradioaktivne ISH metode prilagođene praktičnom patologu.

in situ hibridizacija; imunohistokemija; vrat maternice; patomorfologija

nije evidentirano