hrvatski

Osnove motoričkog učenja u rukometu

Uzevši u obzir kompleksnost i različitost čovjekova razvoja i ponašanja, od velike je važnosti za sportsku praksu razumjeti funkcioniranje jednog od temeljnih područja čovjekova djelovanja - područje motoričkog djelovanja, točnije procese i razvoj motoričkih kretnih obrazaca.. Proces stjecanja motoričkih vještina specifični je cilj unutar cjelokupnog trenažnog procesa, sastavni je dio transformacijskog djelovanja i nužan preduvjet specifične sportske i natjecateljske efikasnosti. Poznavanje procesa i karakteristika formiranja motoričkih programa omogućilo bi točnije dijagnosticiranje problema u procesu učenja i izvođenja motoričkih zadataka, što bi bio važan doprinos sportskim kadrovima s aspekta primjene najprikladnijih kretnih struktura i motoričkih rješenja u varijabilnom sportskom okruženju. Pojam motoričkog učenja (vježbanja) odnosi se na proces formiranja motoričkih vještina koje se mogu definirati kao naučena sposobnost postizanja određenih rezultata i vanjskih ciljeva s maksimalnom sigurnošću i skladnošću izvedbe, te minimalnim utroškom energije i vremena. Uspješnost u rukometu zavisi od efikasnosti motoričkih programa, odnosno stupnja njihove usvojenosti i stabilnosti. Potpuno usvojen motorički program za realizaciju struktura gibanja (tehnika) i situacijskih struktura (taktika) u pravilu omogućuje potpuno iskorištavanje bioloških potencijala športaša. Od male je važnosti razvijanje snage i izdržljivosti i ostalih motoričkih sposobnosti, ako se ti potencijali ne mogu efikasno manifestirati u izvođenju različito složenih motoričkih zadataka u fazi obrane, tranziciji i fazi napada.

rukomet ; motoričko učenje

nije evidentirano