hrvatski

Renesansni vrtovi u Suđurđu na otoku Šipanu

Na istočnom kraju Šipana, najvećeg otoka Elafitskog arhipelaga zapadno od Dubrovnika, u manjoj morskoj uvali nalazi se naselje Suđurađ. Tu su se jedan do drugoga našla tri renesansna vrta, spomenika krajobrazne arhitekture, koji su nastajali u vremenskom slijedu: Getaldićev vrt u prvoj, vrt Toma Stjepovića Skočibuhe u drugoj, i vrt Vice Stjepovića Skočibuhe tijekom treće četvrtine XVI. stoljeća. Tako je na jednom mjestu pružena mogućnost uvida u proces razvoja dubrovačkih renesansnih vrtova od ranije ka zrelijoj fazi, po čemu je Suđurađ jedinstven lokalitet u dubrovačkom kraju i u Hrvatskoj. Getaldićev ladanjski sklop dovršen je 1516. g. i najstariji je izvorno očuvani dubrovački renesansni ladanjski sklop (Gučetićev renesansni vrt osnovan je 1494. g., no on se kasnije širio), iako je već dugo vremena u jako narušenom stanju. Smješten je iznad puta što od mora vodi prema Šipanjskom polju. Površina sklopa iznosi oko 1800 m2, od čega na vrtni prostor otpada 89% površine Sklop je potpuno uokviren izvornim ogradnim zidom. Vrtni prostor je polegao po krškoj padini južne ekspozicije. Tlocrtni lik je nepravilni skošeni četverokut s prislonjenim pačetvorinastimdodatkom u kojemu se nalazi ruševina ljetnikovca s vrijednom kamenom plastikom. Pristupno stubište uz istočno krilo ogradnog zida spaja vrtne terase i penje se do predvorja ljetnikovca, kojemu je uz zapadni bok u razini kata podignuta otvorena terasa-vidikovac, tipičan sadržaj mnogih dubrovačkih vrtova, posebno onih uz morsku obalu. Tlocrt, raspored vrtnih terasa kao i raspored te različita dužina šetnjica potvrđuju izrazito asimetrijski koncept uređenja vrta, posebno značajan za neke ranije dubrovačke renesansne vrtove (npr. Petra Sorkočevića na Lapadskoj obali iz 1521. g.). Svakako, ovo je jedan od najvrjednijih vrtnih arheoloških spomenika u Hrvatskoj, koji bi uz znanstveni pristup mogao bi biti valjano obnovljen. U njegovoj neposrednoj blizini pod putom prema morskoj uvali nalazi se ladanjski sklop Toma Stjepovića Skočibuhe (Šipan 1484-Dubrovnik 1559). Dovršen je 1546. g., te uz jednokatno zdanje ljetnikovca posjeduje i visoku četvorinast kulu za obranu od gusara. Tlocrtni lik sklopa je ponešto nepravilan četverokut, a površina mu je oko 2100 m2, od čega je izvorni otvoreni vrtni prostor zauzimao 86%. Jedan je od malobrojnih preostalih sklopova iz prve polovine XVI. stoljeća, koji je još ostao cjelovito očuvan. Vrt raspolaže očuvanom izvornom temeljnom podjelom prostora s poprijekim premoštenjem nižeg prednjeg dijela vrta ulaznom šetnjicom, a po dužoj strani omeđen predvorjem ljetnikovca koje se na oba kraja spušta prema nižoj površini vrta razdijeljenoj mrežom uskih staza, koju treba ponovo istražiti (arhiva ranijih istraživanja uništena je ratnim razaranjem Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku u prosincu 1991. g.). Postoje izvorni stuporedi nosača odrine, uzidane klupe i izvorna opločenja glavnih šetnjica oblutcima. Vrt je izuzetne spomeničke vrijednosti Uz istočni ogradni zid Tomova vrta pružio se prema moru ladanjski sklop njegova sina, Vice Stjepovića Skočibuhe (Šipan 1534-Dubrovnik 1588), bogatog trgovca i brodovlasnika, zaslužnog građanina Dubrovačke Republike. Podignut je u trećoj četvrtini XVI stoljeća, najveći je i površina mu iznosi oko 3100 m2, od čega 88% zauzima otvoreni vrtni prostor. Vicin vrt izvrstan je primjer dubrovačke vještine oblikovanja otvorenog prostora.To se ogleda ponajprije u vještom korištenju podatnosti relijefa. Sklop je najvećim dijelom legao na ravnom zemljištu udoline i tek njegovu južnu stranicu zauzimlje podnožje padine. Smišljenim položajem zdanja ljetnikovca i visoke četvrtaste kule u pojasu pete sedmine izvršena je globalna podjela ravnog dijela na prednji vrt i dvostruko manji stražnji vrt. Uz široko predvorje prednji vrt podijeljen je dvjema ukriženim šetnjicama i s njima rubno spojenim trima ophodnim šetnjicama na četiri pačetvorinasta vrtna polja 15 x 13 m te sjeverni rubni pojas plodnoga tla, najzaštićeniji i najosunčaniji dio vrta, koji je opskrbljen ugrađenim profiliranim kanalom za navodnjavanje spojenim s gustijernom za vodu, što govori da su se tu uzgajale najvrjednije i njaosjetljivije kulture. Stražnji vrt podijeljen je na dva pačetvorinasta vrtna polja i rubni sjeverni pojas tla. Sva vrtna polja i rubni pojasi u ovom sklopu porubljeni su zidićima građenim kamenim kvadrima, vrhom kojih se uobičajeno nižu stuporedi vitkih klesanih stupova-monolita pa su sve šetnjice bile natkrivene pergolom vinove loze. Osobitost vrta predstavlja visoka vrtna terasa duž čitavog podnožja padine uz južnu stranu vrta. Veća je i drugačija od ostalih koje se u dubrovačkim vrtovima javljaju u razini kata zdanja. Zapravo, dijelom je zauzimlje pojas tla posađen zelenilom uz visoki obrubni južni zid sklopa. Na njoj je i kapelica, a njezin moru bliži dio ponešto je povišen. Tu je pergolom natkriveni i opločeni dio terase, koji se u kutu isturenom porema morskoj uvali završava glorijetom-vidikovcem. S ove se terase stere i otvoren pogled nad čitavim vrtom. Vrt Vice Skočibuhe izvanredan je spomenik dubrovačke renesansne vrtne arhitekture, a, nasreću, do sada ga karakteriziraju cjelovita očuvanost izvornog prostora i izvorne gradbene strukture, gradbenih elemenata i vrtne plastike, cjelovito očuvani sustav pergole - nezaobilaznog zelenog trijema dubrovačkih vrtova. Ovaj je ladanjski sklop nedavno promijenio vlasnika, koji ga želi urediti, ali je upitno da li će se pri tome oslanjati na znanstvenu utemeljenost u postupku obnove, za što trebaju biti odgovorne službe zaštite spomenika kulture i prirode.

Dubrovnik; otok Šipan; renesansni vrtovi Getaldić; Tomo Skočibuha; Vice Skočibuha

nije evidentirano