hrvatski

Otok Lokrum : izuzetan perivoj u gradskom prostoru Dubrovnika

Otok Lokrum od velikog je značenja u urbanom krajobrazu Dubrovnika. Postavljen u prostoru radijalno od stare gradske jezgre - Grada, vrhunske urbane i arhitektonske vrijednosti, protegao se u pravcu jugoistoka u dužini od oko jednog i pol kilometra, pridonoseći svjetski poznatoj panorami istočnog predjela Dubrovnika. Sav prekriven gustom vazdazelenom vegetacijom, harmoničan je kontrapunkt bijelom kamenom Gradu okruženom vijencem moćnih zidina. Uzgoj biljnih kultura Na Lokrumu davno je započeo. Smatra se da i samo ime otoka potječe od latinske riječi "acrumen" (kiselo voće. Bilje se uzgajalo uokolo benediktinskog samostana na prostranoj plodnoj zravni već od 11.stoljeća. Poznati su srednjovjekovni lokrumski vinogradi, voćnjaci i povrtnjaci, ali i uređeni vrtovi uz namijenjeni ugodi. Novija povijest Lokruma kao cjelovitog perivoja započinje 1859.g., kada je postao ladanjskim objektom nadvojvode Maximiliana Habsburškog. U sklopu perimetra samostanskog sklopa tada su u duhu mediteranske tradicije podignute vrtne terase oblikovane u historicističkom slogu, kao i pristupni perivoj od lučice Portoč do samostana. U prostorima uokolo samostana, pa i u sklopu okole prirodne vegetacije, Maximilian je dao posaditi stotinjak introduciranih egzotičnih rodova bilja u svrhu aklimatizacije, a u skladu s tadašnjim tendencijama uvođenja u vrtni uzgoj dotada ovdje nepoznatog i neobičnog bilja. Jugoistočni dio otoka tada je uređen kao romantičarski perivoj isprepleten sustavom krivudavih sjenovitih i skrovitih staza i odmorišta, dok su srednjim dijelom otoka pravocrtno položene tri, oko pola kilometra duge, usporedne staze, jedna po hrptu otoka do tvrđave na vrhu, a ostale dvije svaka sa svoje strane otoka. Srednja staza popraćena je drvoredima piramidalnog, a sjeverna staza drvoredima horizontalnog čempresa. To je doista neobičan i vrlo zanimljiv oblikovni i uređajni zahvat izveden također u historicističkom slogu. Sustav triju usporednih longitudinala nastavljen je zaobljenim stazama oko sjeveroistočnog dijela otoka, pa je tako čitav otok bio proviđen perivojnim komunikacijama opremljenima odmorištima i vidikovcima. Historicistički dvorac skromnjih dimenzija interpoliran u sklop starog samostana kao i nužnost održavanja vrtnog zelenila uvjetovali su izgradnju sustava vodosprema. Nakon pogibije Maximiliana na Lokrumu je u nekoliko navrata boravio prestolonasljednik Rudolf. Poslije njega gubilo se zanimanje habsburškog dvora za Lokrum, pa se krajem 19. stoljeća Lokrum otvara dubrovačkoj javnosti i turizmu. Nakon drugog svjetskog rata, upravo o stotoj godišnjici Maximilanova preuzimanja Lokruma, 1959.g. HAZU donosi odluku o uređenju limitirane površine egzotičnog vrta kao aklimatizacijskog vrta, što je bilo u kontinuitetu s prvim Maximilianovim inicijativama, a donekle je i u skladu s prijedlogom botaničara Luja Adamovića da Lokrum postane botaničkom stanicom (1911). Projekt je botaničkog vrta izrađen je 1960.g. (autor: Bruno Šišić), a odmah potom botaničar Lav Rajevski uz pomoć projektanta započeo je s uređenjem prostora i s introdukcijom bilja iz područja sličnih klimata. Lokrum je danas dobro poznati rezervat mediteranske vegetacije, prostrani perivoj i kupališno-rekreativni prostor u blizini Grada. Nažalost, objekti su teško stradali u bombardiranjima tijekom napada JNA na Dubrovnik 1991/92.

Dubrovnik; otok Lokrum; značajan povijesni i javni perivoj

nije evidentirano