hrvatski

O povijesnom naslijeđu vrtne umjetnosti na Jugoslavenskom primorju do početka 19. stoljeća

Temeljem istraživanja prikazan je povijesni slijed prostornih pojava koje imaju karakter naslijeđa krajobraznog uređenja i vrtne umjetnosti na priobalnom pojasu bivše Jugoslavije. Na hrvatskom dijelu istočnojadranske obale, od Istre na sjeveru do Prevlake na jugu, nalazi se brojno, slojevito i u europskim relacijama vrijedno naslijeđe krajobrazne arhitekture i vrtne umjetnosti. Na slovenskom primorju postoje naznake starijeg naslijeđa, a u Boki Kotorskoj nalaze se, doduše još neistraženi, ostaci starih vrtova uz sakralne objekte i kuće bogatih pomoračkih obitelji. Na tretiranim područjima predpovijesno razdoblje ostavilo je u naslijeđe ilirske kamene gomile. Razasute su po krajobrazima primorja i podignute na istaknutim lokalitetima, bilo pojedinačno ili kao nekropole. Povijesno razdoblje vrtne umjetnosti ovdje je počelo pojavom grčkih naselja početkom 4. stoljeća pr.n.e. U ostacima naselja Issa na Visu pronađeni su najstariji nalazi vezani uz vrtnu umjetnost u Hrvatskoj. Tijekom 1. stoljeća pr.n.e. istočnojadranskom obalom zavladao je Rim. Bilo je to vrijeme kada je u Rimskom carstvu vrtna umjetnost antičkog razdoblja doživjela vrhunac i svestrani procvat. Iz tog doba ostali su brojni ostaci vila rimske aristokracije i birokracije različite razine uređenja oko nekadašnjih istočnojadranskih rimskih gradova i na otocima. Pored Dioklecijanove palače u Splitu najraskošniji ladanjski sklop bio je onaj na Velom Brijunu. Dolaskom barbarskih plemena nastaje raskid s tekovinama antičke kulture. Agrarno naslijeđe u vidu određenih vještina održavalo se samo u neposrednom okolišu preživjelih starih ili novoosnovanih naselja izbjeglog romanskog stanovništva. U očuvanju vještina posebno je zanimljiv slučaj novoosnovanog Dubrovnika, gdje su se starosjedioci i pridošlice tijekom nekoliko stoljeća stopili zahvaljujući neprestanom rastu pomorstva i trgovine. U skladu sa snažnim općim razvojem, agrikultura i vrtlarstvo išli su u korak s razvijenim krajevima Mediterana, pa je bliža okolina Grada zračila svojim kulturnim i kultiviranim krajobrazom. Od uređenih ovdašnjih vrtnih prostora danas je najstariji onaj u klaustru Male braće u Dubrovniku iz prve polovine 14. st. Krajem istog stoljeća u blizini Dubrovnika pojavili su se i prvi vrtovi građana namijenjeni ugodi. Politička samostalnost Dubrovačke Republike (od 1358.g.), gospodarski prosperitet i rast Grada, razvoj umjetnosti, podizanje i uređivanje okolnih naselja te stalni napredak vrtlarstva, od kraja 15. st., te osobito tijekom 16. i prve polovine 17. st. urodili su podizanjem brojnih renesansnih vrtova oko ljetnikovaca vlastele i bogatih pučana. Nastao je specifičan tip renesansnog vrta koji smo determinirali kao dubrovački renesansni vrt. Tijekom 18. st. nastavljeno je s uređivanjem brojnih manjih vrtova oko dubrovčkih prigradskih kuća . U 16. st. na otoku Hvaru i nekim lokaltetima Dalmacije također je bilo podignuto nekoliko značajnih vrtova oko ladanjskih rezidencija (P.Hektorović, H.Lucić, P.Zoranić). Tijekom 17. i 18. st. to je usmjerenje znatnije nastavljeno, pa su predstavnici dalmatinskog plemstva i svećenstva oko svojih rezidencija uređivali i vrtne prostore. U Istri su vrtovi uređivani uz štancije tj. dvorce smještene na prostranim poljodjelskim gospodarstvima. Starije razdoblje vrtne umjetnosti na istočnojadranskoj obali uglavnom je završeno početkom 19. st. (padom Mletačke Republike 1794.g., koja je od 15. stoljeća neprekidno vladala najvećim dijelom istočnojadranske obale, te padom slobodne Dubrovačke Republike 1808.g.). Nakon toga za ove je krajeve započelo novo razdoblje.

Istočni Jadran; povijesno naslijeđe vrtne umjetnosti; predpovijest; antika; srednji vijek; renesansa

Zbornik je pohranjen u Centru za dokumentaciju UNESCO-ICOMOS ( International Council on Monuments and Sites = Medjunarodno vijeće za spomenike kulture i predjele) u Parizu. Zabilježen u "BASE DE DONNEES ICOMOS" (IV.2003-IX.2003) pod br 021027, zaprimljen: ACCESSION NO: 14502. CALL NO: J.H.214.