hrvatski

Značajke i kristalokemijski odnosi pegmatitskih minerala i mineralnih grupa obogaćenih Nb, Ta, Ti i REE

Kristalokemijske značajke pegmatitskih Nb-Ta-Ti-REE minerala obilježenih metamiktizacijom ili oštećenjima strukture uslijed a-događaja promatrane su kroz postupnu rekristalizacije induciranu zagrijavanjem na 400, 500, 650, 800 i 1000°C. Istraživani su minerali grupa aeschynita, euksenita, fergusonita, samarskita, crichtonita, allanita, gadolinita-datolita, perrierita-chevkinita, monacita i ksenotima. Promjene tijekom rekristalizacije praćene su rendgenskom difrakcijom na prahu, Ramanovom spektroskopijom, termalnim metodama te dijelom elektronskom difrakcijom i HRTEM-om. Oksidni minerali rekristaliziraju uz pojavu dodatnih faza i faznog prijelaza na višim temperaturama. Silikatni minerali pokazuju jednostavniju rekristalizaciju, pri kojoj se uočava samo postupno povećanje stupnja kristaliniteta originalne faze. Neuspjelu rekristalizaciju u istraživanim uvjetima pokazuju uzorci allanita, što se veže za gubitak strukturne vode te visoki stupanj metamiktizacije. Fosfati ne pokazuju značajniju metamiktizaciju, već samo manja oštećenja strukture uslijed a-događaja, koja se zagrijavanjem poništavaju. Rekristalizacija se odvija u dvije faze: 1. početna faza do 400-650°C uz istovremenu dehidrataciju, 2. završna faza iznad 650°C, nakon gubitka većine metamiktne vode. Rezultati upućuju na postojanje dva mehanizma rekristalizacije: 1. mehanizam epitaksijalnim rastom oko područja s djelomično očuvanim dijelovima predmetamiktne strukture, 2. mehanizam nukleacija-kristalni rast u potpuno metamiktiziranim dijelovima minerala. Za drugi mehanizam vjerojatno je vezana pojava dodatnih faza, budući da se radi o područjima bez originalnih strukturnih obrazaca, koja su potencijalno alterirana za vrijeme metamiktizacije.

kristalokemijske značajke; metamiktizacija; Nb-Ta-Ti-REE minerali; rekristalizacija

nije evidentirano