hrvatski

Janković, Zlatko

Mislilac izuzetnog intelekta, izvrsne memorije, sistematičan, čvrst u svojim principima, postojan u svojim stavovima, čovjek duboke etike i veliki esteta i kao takav imao je veliki utjecaj na one koji su mu bili bliski i u krugu svojih suradnika. Bio je rijetko plemenit i human čovjek, zagovornik visokih ljudskith ideala, ljudskih vrijednosti i vrlina. Izvrsno je poznavao povijest i kulturu starih naroda, bio je veliki ljubitelj umjetnosti pri čemu je glazba zauzimala vodeće mjesto. Rođen je 27. 09. 1916. godine u Varaždinu. Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Studirao je na Maternatičko teorijsko fizikalnoj grupi, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1939. godine, te je odmah zatim izabran za asistenta u Zavodu za teorijsku fiziku, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1942. godine studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirao 1947. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu obranio je 1949. godine doktorsku disertaciju “ Prilog izgradnji mehanike” i time stekao doktorat matematičkih znanosti. Godine 1950. izabran je i postavljen za docenta za kolegij Teorijska mehanika u Zavodu za primijenjenu matematiku, Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. Godine 1956. izabran je za izvanrednog profesora, a godine 1959. za redovnog profesora u Zavodu za primijenjenu rnatematiku Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje je godinama vršio dužnost predstojnika Zavoda. Prof. Janković bio suradnik Jugoslovenske akadermje znanosti i umjetnosti u Razredu za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti niz godina, te je 1960. godine izabran za izvanrednog, a 1981. za redovnog člana Akademije. Od 1986. godine pa do smrti (12. prosinca 1987.) obavljao je dužnost tajnika Razreda. Od osnivanja Instituta Ruđer Bošković u Zagrehu 1950. godine, rad i djelovanje prof. Zlatka Jankovića tijesno je bilo povezano s razvojem i radom tog znanstvenog Instituta. Bio je ne samo aktivni suradnik u Odjelu teorijske fizike Instituta, već je obavljao mnoge odgovorne, rukovodeće funkcije i dužnosti. Aktivan član Društva maternatičara i fizičara SRH bio je od samog osnutka Društva, te je dulji niz godina bio član Upravnog odbora, a u razdoblju od 1949. do 1955. godine vršio je dužnost tajnika Društva. Bio je dugogodišnji član redakcije Glasnika matematičko geofizičkog i astronomskog, a od 1951. do 1955. godine obavljao dužnost tehničkog urednika. Prof. Janković boravio je na znanstveninm specijalizacijama iz teorijske nulklearne fizike u Institutu N. Bohra u Kopenhagenu 1953 54. godine, te u Centre d'etudes nucleaires Sacley 1959 1960. godine. Bio je agilan znanstveno istraživčki radnik, te je za sobom ostavio bogat i vrlo zapažen znanstveni opus. Objavio je preko šezdeset znanstvenih članaka u inozemnim i domaćim časopisima, i time ostavio neizbrisiv trag u znanosti. Znanstvena problematika koju je prof. Janković obrađivao prvenstveno pripada prirnjenjenoj matematici i teorijskoj odnosno matematičkoj fizici. Sadržajno se može podijeliti na slijedeća područja: a) teorijska mehanika, b) teorijska nulklearrna fizika, c) teorija specijainih funkcija d) diferencijaina geometrija, e) teorija spinora. Za svoju stvaračku, nastavnu, i javnu djelatnost prof. Z. Janković dobio je niz važnih priznanja: Orden rada II reda ( 1956.), Nagrada "Ruđer Bošković" (1971.), Orden rada s crvenom zastavom (1975.), i Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama (1987 )...

Janković; životopis

nije evidentirano