hrvatski

Bernard Stulli, Studije iz povijesti Dubrovnika: Zagreb: Konzor, 2001.

Mnoge će Stullijeve teze sigurno još živjeti u znanstvenoj raspravi - mogu spomenuti neka pitanja, primjerice o postojanju oligarhije među dubrovačkom vlastelom još od 15. stoljeća, o odnosu kulture i ostalih sfera života Republike, o dubrovačko-turskim i dubrovačko-mletačkim odnosima, o ulozi isusovaca u kulturnom i političkom životu Dubrovnika, o ulozi latinskog jezika u 17. stoljeću. Takva diskusija je ne samo poželjna, nego i imanentna historiografiji koja je po svojoj prirodi interpretativna disciplina. Bez sumnje, neće se svi slagati sa svim ocjenama i tezama Bernarda Stullija, ali nitko im neće moći poreći utemeljenost u izvornoj građi i ozbiljnost argumenata. Drugim riječima, njegovi će radovi, i ovi okupljeni u ovoj knjizi i mnogi drugi, i dalje imati svoj historiografski život, a to je veliki kompliment za svakog povjesničara. O Stullijevu pogledu na dubrovačku povijest najbolje govore njegove vlastite riječi, kada kaže da treba odbaciti balast idiličnog uljepšavanja dubrovačke povijesti, koji je podigao na noge malograđansku stihiju uvjerenu u svoju misiju i u potrebu da čuva i brani dubrovačku historiju i tradiciju od onih koji pišu "proti Republike", drugim riječima onih koji, kao Stulli, ne podliježu mitovima o dubrovačkoj povijesti nego u nju ulaze radom, sine ira et studio i jednako tako o njoj zaključuju. Na kraju, ono što daje osobite značajke i vrijednost opusu Bernada Stullija je njegov osjećaj za čovjeka, za ljude prošlosti i njihov život. Teme kojima se bavi nikada nisu odvojene od života ljudi, a to je, između ostalih, jedna od velikih kvaliteta njegova rada, jedan od razloga historiografske životnosti njegova opusa.

Stulli ; Dubrovnik

nije evidentirano