hrvatski

Kineziološki vidici uloge učitelja u razvoju djeteta i škole

U suvremenom društvu bitno su promijenjeni uvjeti života i rada što znači da treba i ciljeve i zadaće škole, pa analogno tome i ciljeve i zadaće svakog predmeta maksimalno podrediti zahtjevima koji prate život i rad djece i učenika u tom društvu Što se tiče definiranja ciljeva škole držimo da je to jako bitno ne samo za definiranje strategije školstva, nego njegova cjelokupnog razvoja ; pa i doprinosa razvoja društva. To su razlozi što tek eksplicitno definiranje ciljeva omogućuje poduzimanje drugih bitnih operacija, od planiranja i programiranja, do provođenja i kontrole efekata odgojno – obrazovnog sustava. Kada se radi o ulozi tjelesne i zdravstvene kulture u ostvarivanju ciljeva i zadaća škole ili, još točnije, objektivnijem sagledavanju uloge ovog odgojno – obrazovnog područja, treba ustvrditi da postoje brojni dokazi koji nepobitno potvrđuju da se znanstveno utemeljenim vježbanjem može bitno utjecati ne samo na regulaciju morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja, nego u značajnoj mjeri i na kognitivne funkcije, te na konativne dimenzije odgovorne za modalitete ponašanja i efikasnu socijalizaciju najmlađih i mladih na varijabilne uvjete života i rada. Zapravo to treba i ovom prilikom ustvrditi, učitelj razredne nastave i učitelj tjelesne i zdravstvene kulture ima veliku moć utjecaja na navedene antropološke karakteristike, štoviše, tako snažan utjecaj da se može pouzdano tvrditi da ne postoje ili su rijetke ljudske djelatnosti kojima se u takvoj mjeri može istodobno utjecati na tako velik broj ljudskih obilježja, kao što je to moguće stručno oblikovanim i vođenim tjelesnim vježbanjem. Govoriti o ulozi učitelja u razvoju djeteta i škole s aspekta kineziologijske znanosti nemoguće je bez sagledavanja uloge praćenja i vrednovanja rada učenika. Naime, iako se ciljevi i zadaće tjelesne i zdravstvene kulture mogu ostvarivati na različite načine, raznovrsnim metodama i sredstvima, korištenjem različitih metodičkih organizacijskih oblika rada, ipak smatramo da primjena relevantnog sustava praćenja i vrednovanja rada učenika predstavlja jedan od temeljnih uvjeta ne samo za uspješnu realizaciju ciljeva i zadaća ovog odgojno – obrazovnog područja, nego i ciljeva i zadaća škole u cjelini. I to najmanje iz dva razloga, prvi, što se s kineziološkog motrišta smatra da je praćenje i vrednovanje rada potrebno da se na što objektivniji način utvrdi aktualno stanje antropološkog statusa subjekta. I drugi, da su te operacije neophodne za objektivno definiranje ciljeva vježbanja za svakog subjekta, jer se bez toga ne mogu izvršiti procedure programiranja rada, a niti je moguća kontrola efekata vježbanja. Držimo da se bez takvog pristupa ne mogu očekivati niti veći učinci tjelesne i zdravstvene kulture ostvarivanju ciljeva i zadaća škole, a to znači ni mogući i potreban doprinos ovog predmeta razvoju djece i učenika. Naprotiv, samo onda ako učenik &laquo ; ; ; osjeti&raquo ; ; ; pozitivnu transformaciju kao posljedicu tjelesnog vježbanja, možemo učenika dovesti u situaciju da tjelesno vježbanje prihvati kao trajnu vrijednost, a to je istodobno jedan od temeljnih uvjeta da najmlađi i mladi postanu ovisnici o zdravom načinu življenja što nije nevažno, pogotovo ako se slažemo i definitivno složimo da dobro zdravlje predstavlja osnovu njihova uspješnog razvoja.

kineziološki vidici; razvoj; učitelj; škola; dijete

nije evidentirano