makedonski

Zagrebskata Civitas Montegrecensis i postglosatorskoto pravo

Sačuvana izvorna građa izravno dokumentira činjenicu da su utjecaju općeg prava sredinom 14. stoljeća mnogo izravniji, nego bi se to moglo očekivati u gradskoj sredini, u kojoj tržište nije "ni veliko, ni svjetsko"(Tkalčić). Pripadnici etničke skupine lingua latina, redom iskusni i ugledni mercatores, došljaka iz gradova sjeverne Italije, gdje je rimsko pravo poodavno sveučilišnom disciplinom, godinama su se izmjenjivali na svim upravnim i sudačkim funkcijama. Popis tih gradskih uglednika, kako vrela pokazuju, dugačak je koliko i impresivan, a njihovi opetovani mandati na čelu gradskog sudstva ilustriraju njihovu izravnu mogućnost utjecaja na sudsku praksu. Ni spisak u izvorima spominjanih učenih doktora i notara nije manje impresivan. U sačuvanom rukopisu nekog Blaža od Moravče, koji je nosio titulu doctor iuris, sustavno je komentirano veliki broj tužbi rimskog prava, što izravno svjedoči o autorovoj naobrazbi temeljnoj na rimskom pravu. U tekstovima gradskih notara, voditelja gradskih katerni, rimsko je pravo prisutno u većoj mjeri, nego je to u realitetu. Pravo vlasništva je po njima često opisano kao "plenum ius", "plenam modo possidendi et disponendi", "ius proprium irrevocabiliter possidendam et habendam et quomodoqumque disponendi fakultatem" i sl., premda prema prisutnim restrikcijama, prije svega strogo ograničenoj testamentarnoj slobodi, ti opisi više otkrivaju njihovu na rimskom pravu temeljenu naobrazbu, nego dešifriraju šarenilo pravne prakse i široku lepezu pravnih transakcija, u kojima se mnogi elementi mogu identificirati kao elementi rimskog prava, a ne rijetko i uspješno rekonstruirati pojedini pravni instituti u više ili manje izraženoj postglosatorskoj obradi.

utriusque iuris doctor, notarius, scriptores, locus credibilis

nije evidentirano