hrvatski

Status kao temelj tipizacije sudskih spornih pitanja u učenju antičke retorike

Antička retorika - razumijevajući pod tim pojmom grčko-rimsku teoretsku disciplinu o govorništvu kao praksi - bila je po svojoj materijalnoj strani višeslojna. Sloj koji obuhvaća pravnu materiju u sintetičkim se prikazima učenja antičke retorike redovito zapostavlja, ponekad i potpuno ispušta. Kao prirodnim nastavkom ranijih svojih radova o antičkoj retorici, autorica se u ovom članku bavi jednim segmentom pravne materije, možda i najznačajnijim s sobzirom na utjecaje na pravno (sudsko) mišljenje kasnijih epoha (ne samo europskokontinenetalnog nego i anglosaksonskog pravnog kruga): s jedne strane to je učenje o statusu (grč. stasis, najčešći lat. status - korijenski prihvaćen u većini europskih jezika ; engl. termin issue pridošao tek u 16.st.) odnosno o utvrđenju predmeta spora ne samo kao pretpostavci ustanovljenja i opstojnosti sudskog postupka (akuzatornog tipa) nego i kao odrednici čitavog njegova daljnjeg tijeka, a s druge je strane na tom učenju temeljena klasifikacija odnosno tipizacija sudskih spornih pitanja kao prvi povijesno poznati pokušaj ostvarenja zahtjeva za relevantnošću kako predmata spora, tako i njemu podređenih dokaznih sredstava. U raspravu o ovoj materiji autorica uvodi kratkim prikazom glavnih koncepcija antičke retorike o dopustivoj tematici govorništva (samo posebna pitanja ili uključivši i opća) te mjesta i uloge u reglementaciji pitanja spisa Retorika (Tehne rhetorike) Hermagore iz Temna (2./1.st.pr.K.), nasuprot istoimenom - za razvoj retorike inače ključnom - Aristotelovu spisu, kojim je retorika uzdignuta (kao logica minor) u samostalnu znanstvenu disciplinu (na rangu tehne - lat. ars). Polazeći od diobe tzv. građanskih pitanja (quaestiones civiles) - kao prvog određenja predmeta govorništva - na opća i posebna pitanja (quaestiones generales - quaestiones speciales), autorica dalje diobe posebnih pitanja vezuje isključivo uz sudska sporna pitanja. Uzimajući kao polazište distinkciju između činjeničnih i pravnih pitanja (lat. status rationales - status legales), autorica pokazuje kako je u Hermagorinoj klasifikaciji svaka ta skupina pitanja dalje raščlanjena te pojedini tipovi sudskih spornih pitanja definirani i egzemplificirani. Pri tome se oslonila u prvom redu na Ciceronov (nedovršeni) retorički spis De inventione te - podredno - na spis Rhetorica de Herennium nepoznatog autora, na Ciceronove spise De oratore, Topica i dr., na Kvintilijanovu Institutio oratoria, pseudo-Augustinove Principia rhetorices itd.

status; antička retorika; antička prava; Aristotel; Hermagora; Ciceron

nije evidentirano