hrvatski

Vrtovi i zelenilo povijesne jezgre Dubrovnika

Stroga urbanizacija nije ostavila dovoljno prostora za nastanak značajnijih zelenih površina unutar povijesne jezgre Dubrovnika. Ipak, s obzirom na ograničene mogućnosti značajan je broj otvorenih zelenih prostora koji zajedno pridonose poboljšanju ekološke i estetske slike grada. Omekšavanje kamena i oplemenjivanje životnog prostora unošenjem, nekad i tek malenih komadića prirode, potreba je ljudi koji u gradu žive. Ovim radom želi se skrenuti pozornost ne samo na vrtove i dominantno soliterno drveće, već i na odrine, zelenilo i cvijeće balkona, terasa i gradskih ulica. Površine su podjeljene u nekoliko kategorija: 1. vrtovi i zelene površine 2. terase i balkoni s odrinom (pergolom) 3. zapuštene površine 4. arheološke zone 5. igrališta Neki od vrtova imaju svoje povijesno značenje i kontinuitet poput poznatih klaustarskih vrtova franjevačkog i dominikanskog samostana, te Gradićev vrt s obiteljskom kapelicom iz 1590.g. Većina vrtova i terasa nastaje tek nakon potresa 1667.g. kada se dijelovi srušenih kuća ispunjavaju plodnom zemljom i pretvaraju u ugodne zelene prostore. Austrijska katastarska mapa iz 1837. god. otkrit će nam postojanje još većeg broja vrtova koji su nažalost nestali zbog nove gradnje ili pak zbog arheoloških istraživanja. Ukrasne lončanice i pitari ističu posebnu ljepotu i slikovitost dubrovačkih ulica, jer upravo iz želje za unošenjem prirode u gradske mire neke ulice postaju pravi zeleni koridori. U vrtovima su najzastupljenije mediteranske biljke dok će se među lončanicama uz tradicionalno naći i atraktivno strano bilje izuzetno dobro prilagođeno našem podneblju.

povijesna jezgra Dubrovnika; klaustarski vrt; povijesni vrt; zelena površina; terasa; balkon; pergola; arheološka zona

nije evidentirano