Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Drvoredi i obrubno zaštitno zelenilo uz gradske prometnice Dubrovnika (CROSBI ID 739837)

Prilog sa skupa u časopisu | stručni rad

Šišić, Bruno ; Kapović, Nikolina Drvoredi i obrubno zaštitno zelenilo uz gradske prometnice Dubrovnika // Agronomski glasnik. 2004. str. 227-248-x

Podaci o odgovornosti

Šišić, Bruno ; Kapović, Nikolina

hrvatski

Drvoredi i obrubno zaštitno zelenilo uz gradske prometnice Dubrovnika

U vrijeme pada Dubrovačke Republike (1808.) pored Grada s naseljenim predgrađem na prostoru Pila s Konalom, ranije ladanjskim predjelom, na današnjem gradskom prostoru Dubrovnika postojala još samo od Grada udaljena zona ladanjskih sklopova uokolo Gruškog zaljeva i malo naselje pomoraca i brodograditelja na krajnjoj točki zaljeva, na Kantafigu. Mijenjanjem općih prilika, od političkih i društvenih do gospodarskih, postupno su nastupale i promjene u gradskim i prigradskim prostorima. Još za vrijeme francuske okupacije (1806. - 1814.) ponešto udaljeni Gruški zaljev bio je probojem novog puta izravno spojen s Brsaljama, prostranom čistinom i bivšim strjelištem pred zapadnim ulazom u Grad. Nakon smirivanja prilika, l817. g., zaslugom dubrovačkog vlastelina Brnje Kaboge, na Brsaljama počinje uređivanje gradskog šetališta u zelenilu. Tada su podignuti prvi dubrovački drvoredi javne namjene. Posađena su stabla murava (Morus alba) posađena s obje strane puta i po zaravni u više usporednih redova. Tu drvenastu vrstu još se odranije uzgajalo na nekim predjelima Dubrovačke Republike radi proizvodnje svile za narodne nošnje. Drvored je zatim od Brsalja bio produžen do tadašnjeg Trga oružja zvanog Placeta. Mjestimično je također bio podignut i uz južnu stranu puta do Boninova, kao što je prikazano u austrijskoj katastraskoj mapi iz 1837/1877.g. Značajne institucije za funkcioniranje gradske zajednice tek tijekom druge polovine 19 st. postupno izlaze iz Grada na prostore Pila. Znakovito je da se u to vrijeme, i to u nekoliko navrata, pristupalo mjestimičnom podizanju novih poteza drvoreda ograničene dužine i u pravcu Gruža, uz glavni put koji je od Boninova prema Gružu prolazio nenaseljenim predjelom. Moglo bi se reći da su ti novi drvoredi ne samo pratili nego i najavljivali širenje naselja i podizanje proizvodnih pogona na području Gruža. Oko početka 20.st. sade se manji drvoredi lipa i murava također i na istočnom predgrađu u pravcu od Ploča prema Sv. Jakovu. Tijekom austrijske vlasti u Dubrovniku se podižu drvoredi sačinjeni od kontinentalnih listopadnih vrsta drveća: bagrema, lipa, brijestova, pa i gledicija, divljih kestena i dr., iz čega se očitava utjecaj tadašnjeg birokratskog aparata vlasti. Koju godinu prije prvog svjetskog rata, domaći ljubitelji prirode počeše javno iznositi drugačija stajališta pridajući veću pozornost sadnji domaćih vrsta vazdazelenog drveća. Međutim, početkom dvadesetih godina 20.st., pod utjecajem egzotizma koji se u ovdašnjim vrtovima kao uostalom i na čitavom europskom dijelu Mediterana javio tijekom druge polovine 19.st., kao i ugledanjem na strane rivijere, na lokalitetima najbližima zapadnom ulazu u Grad, na šetalištu Brsalje i uz novo stubište Uz Posat ( izgrađeno 1913), pojaviše se drvoredi palmi. Tek tridesetih godina 20.st., pojavom turističke izgradnje oko uvale Sumratin u Lapadu, na podužem potezu uz cestu i tramvajsku prugu bili su posađeni drvoredi domaćeg vazdazelenog drveća, primjerice horizontalnog čempresa s ponekim primiješanim stablom alepskim borom. Poslije drugog svjetskog rata, od pedesetih do osamdesetih godina, intenzivna izgradnja proširila se po svim pristupačnijim i atraktivnijim gradskim prostorima, od Sv. Jakova na istočnom kraju do Kantafiga na zapadnom, te duž novih prometnica na poluotoku Lapadu. Međutim, dijelom zbog neodgovarajućeg projektiranja prometnica, dijelom zbog specifične topografije gradskog krajobraza, ali i zbog prirodnih sklopova zelenila koji se s padina razgibanog relijefa u gradskom krajobrazu Dubrovnika izravno spuštaju u naselja, što je specifikum ovoga grada, drvoredi nisu našli širu primjenu u uređivanju novih gradskih prostora. Snažan urbani razvoj Dubrovnika tijekom druge polovine 20.st. nije , dakle, bio karakteriziran podizanjem većeg broja drvoreda. Kao značajniji za spomenuti je drvored alepskih borova s obje strane nove avenije u Lapadu. Za zabilježiti je da je u tom razdoblju uz prometnije ceste bilo projektirano i izvedeno nekoliko dužih jednovrsnih zaštitnih poteza srednjevisokog zelenila - oleandara ili pitospora, bilo radi vizualne separacije i zakrivanja banalnih sadržaja, bilo radi fizičke zaštite prolaznika te zaštite od buke i plinova. Posebno je značajan bio oko pola km dugi potez oleandera od stare željezničke stanice do pristaništa, između ceste i lučkih postrojenja. Zadnjih godina taj je potez upola smanjen radi nastalih promjena u prostoru oko luke u Gružu.

Dubrovnik; drvored

nije evidentirano

engleski

Lines of trees and edging protective greenery along urban roadways of Dubrovnik

nije evidentirano

Dubrovnik; lines of trees

nije evidentirano

Podaci o prilogu

227-248-x.

2004.

nije evidentirano

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Agronomski glasnik

0002-1954

Podaci o skupu

Nepoznat skup

ostalo

29.02.1904-29.02.2096

Povezanost rada

Poljoprivreda (agronomija)