hrvatski

Šumska vegetacija na kršu kao značajan čimbenik zaštite tla od erozije

Od ukupne površine mediteranskog krškog područja Republike Hrvatske, koja iznosi 15.389 km2, različitim intenzitetom erozije tla vodom zahvaćeno je oko 95 % površine, od toga značajnom erozijom 40%. Prema tome, područje je jako ugroženo erozijom, a njegovi pojedini predjeli potpuno su degradirani. Na ovom ekološki vrlo osjetljivom prostoru s visokim stupnjem rizika od erozije, degradacije tla i devastacije vegetacije, registrirano je 779 bujičnih vodotoka, s ukupnom slivnom površinom od 3.235 km2, što ga čini jednim od najvećih bujičnih područja u Hrvatskoj. Gubici tla, odnosno količine nanosa koje nepovratno odlaze s ovih površina u Jadransko more, procjenjuju se na 1.140 hektara godišnje. Kako se tlo, kao nezamjenjivi prirodni resurs, na kršu vrlo teško i sporo stvara, pitanje njegove zaštite od prvorazrednog je značaja. Imajući u vidu ove razloge, Odjel za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu započeo je 1964. godine sa znanstvenoistraživačkim radom na problematici erozije i zaštite tla na kršu, a 1971. godine osnovao je prve trajne eksperimentalne plohe s mjernim instrumentima u slivu bujice Suvave, na kojoj se prati i erozija na razini sliva, s ciljem da se suvremenim stacioniranim metodama dođe do originalnih podataka o bitnim karakteristikama erozije tla vodom. Plohe se nalaze na različitim nagibima, s različitim geološkim i pedološkim karakteristikama i pod različitim biljnim pokrovom. Istraživanja su proširena i na šume hrasta crnike i alepskog bora u eumediteranskom krškom području. U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja utjecaja sastojina crnog bora (Pinus nigra Arn.) i alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na zaštitu tla od erozije prouzročene kišom. Istraživanja su obavljena u slivu bujice Suvave kod Muća na pokusnim plohama B4 i B5 u starim sastojinama crnog bora, na nagibu od 32° i slivu bujice Rupotine kod Solina na pokusnim plohama B8 i B9 u sačuvanim i opožarenim sastojinama alepskog bora, na nagibu od 28 i 22°. Utvrđene su srednje godišnje vrijednosti površinskog otjecanja koje u starim i progaljenim sastojinama crnog bora s potpuno sačuvanim humusnim akumulacijskim horizontom, obraslim gustim travnim pokrovom, na nagibu od 32° (ploha B4), iznosi 15, 87 mm/m2 (158, 7 m3/ha), s koeficijentom otjecanja od 0, 015 i gubicima tla od 0, 0121 t/ha, a u sastojinama crnog bora potpunog sklopa i bez travnog pokrova, na nagibu od 32° (ploha B5), površinsko otjecanje iznosi 28, 51 mm/m2 (285, 1 m3/ha), s koeficijentom otjecanja od 0, 027 i gubicima tla od 0, 0229 t/ha. U sačuvanim sastojinama alepskog bora potpunog sklopa, na nagibu od 28° (ploha B8), površinsko otjecanje iznosi 6, 88 mm/m2 (68, 8 m3/ha), s koeficijentom otjecanja od 0, 0087 i gubicima tla od 0, 043 t/ha, a na opožarenoj površini na nagibu od 22° (ploha B9) površinsko otjecanje iznosi 37, 81 mm/m2 (378, 1 m3/ha), s koeficijentom otjecanja od 0, 0478 i gubicima tla od 19, 927 t/ha.

krš; erozija; sliv bujice Suvave; sliv bujice Rupotine; pokusne plohe B4; B5; B8 i B9; sastojine crnog bora; sastojine alepskog bora; opožarena površina; oborine; površinsko otjecanje; gubici tla.

nije evidentirano