hrvatski

Teorija intelektualnog kapitala

Teorija intelektualnog kapitala je jedna nova prominentna teorija koja nije samo izazvala veliku pažnju, već koja uvelike obećava povećanje poslovnih rezultata u budućnosti. Osnove teorije leži u činjenici da materijalna imovina (zemlja, zgrade, opreme i novac) danas vodećih kompanija u svijetu imaju manju vrijednost nego nematerijalna imovina koja nije navedena u njihovim poslovnim bilancama. Teorija se zasniva na uvjerenju da se bogatstvo poduzeća temelji na ljudskom kapitalu, strukturalnom kapitalu i potrošačkom kapitalu. Stvaranje vrijednosti događa se kada se jedan oblik kapitala pretvara u drugi. Na primjer vrijednost se stvara kada god ljudska sposobnost (ljudski kapital) stvara nove poslovne procese (strukturalni kapital) koji rezultira boljim uslugama za potrošače i povećava njihovu lojalnost (potrošački kapital). Jedan od glavnih atributa intelektualnog kapitala je njegova neopipljivost. Intelektualna imovina je neopipljiva imovina. Ona nema tvrdi oblik kao nekretnine (pogoni i oprema – dijelovi fizičkog kapitala), niti nema očitu financijsku vrijednost. Intelektualni kapital se također često opisuje i kao "skrivena imovina". Zbog toga ga je često teško identificirati i označiti njegovu ekonomsku vrijednost. Cilj ovoga rada je objedinjavanje dosadašnjih spoznaja i teorijskih okvira ove nove teorije te pokušaj definiranja smjernica daljnjeg proučavanja neopipljive imovine poduzeća.

Nova ekonomije; znanje; nove ekonomske teorije; teorija intelektualnog kapitala

nije evidentirano