engleski

Where is the Meeting Point of Musics from the Western and Eastern Adriatic Coasts in the Age of Classicism?

Istraživanjem glazbenog života u razdoblju klasicizma u Hrvatskoj ustanovljeno je da se – kao i u drugim sferama kulturne povijesti – na tom području susreću, a često i isprepliću utjecaji i mediteranskog i srednjoeuropskog kulturnog kruga te se stapaju sa specifičnim elementima lokalnog obilježja. U tom svjetlu zadatak je pokušati otkriti gdje se i u kojoj mjeri susreću, prožimaju i transformiraju kulturne tradicije istočne i zapadne obale Jadrana. Ti su se susreti događali neposredno – direktnim prenošenjem tradicije i utjecaja – s učitelja na učenika, ali i posredno, razmjenom notnog materijala i repertoara, te knjiga o glazbi. Takve akvizicije našle su novu primjenu i postale modelima, presađenima i oponašanima u novoj sredini. S obzirom na snažno razvijene kulturne centre s talijanske strane Jadrana, takvi su utjecaji uglavnom prodirali na njegovu istočnu stranu, s koje su dočekivani s većim ili manjim entuzijazmom, penetrirali u lokalnu tradiciju te doživjeli modifikacije nužne da glazba zaživi u novom prostoru i novim uvjetima. Mnogi su talijanski glazbenici našli zaposlenje na istočnoj obali Jadrana – potreba za obrazovanim skladateljima bila je veća od domaće ponude u crkvama (npr. Pellizzari), u raznim ansamblima (npr. Frezza, Resti), za privatnu poduku (npr. Valente), a osobito je nedostajalo glazbeno kazalište (gostovanja trupe A. Bonifazija i sl.) za koje su osigurani trajni prostori (Zadar, Dubrovnik). S druge strane, talijanski gradovi i u doba klasicizma ostaju mamcem i sinonimom za kvalitetnu glazbenu naobrazbu, kamo su zbog glazbenog obrazovanja odlazili glazbenici s hrvatske obale (L. Sorkočević, Raffaelli i dr.). Dio skladatelja porijeklom iz hrvatskih zemalja koji su se stalno nastanili u Italiji (Stratico) ili produžili u druge zapadne i sjeverne zemlje (Jarnović, Spadina), čini se da su se prilagodili novim okolnostima i skladali glazbu primjerenu tim zahtjevima. U tekstu se elaboriraju pojedinosti vezane uz ova tri fenomena, a naglasak je stavljen na transformiranje uvezenog notnog materijala ili inozemnih skladateljskih poticaja za domaće prilike (Bajamonti), pregled repertoara u privatnim zbirkama namijenjen kućnom muziciranju (Capogrosso, obitelj Sorkočević) i glazbeni ukus skladatelja u kontekstu općeg obrazovanja i duha prosvjetiteljstva (Bajamonti, Sorkočević). Mediteranski repertoar prodire i dublje u kontinentalni crkveni prostor direktno iz Venecije, a u svjetovnoj sferi (instrumentalna glazba, glazbena scena) preko austrijskih zemalja. S druge strane, repertoar bečke škole ostavio je direktnog traga samo sporadično, zahvaljujući osobnim kontaktima (L. Sorkočević), dok se češće javlja kao notni materijal nabavljen u talijanskim zemljama (Haydn, Pleyel, Naumann). Nadalje, prodor i prisutnost glazbe/glazbene kulture s istočne na zapadnoj obali Jadrana još nije istražena i za sada se osniva samo na predajama (S. Franković). Promjene koje se događaju nakon ukinuća Mletačke republike, osnivanjem Ilirskih provincija i prelaskom istočnojadranske obale pod austrijsku upravu, ne donose bitnu promjenu u glazbenokulturnom utjecaju, a tek vrlo postupno donose nove modele organiziranja glazbenog života, što će predstavljati važan predmet novijih istraživanja.

musical culture, Classicism, Adriatic region, Bajamonti, Sorkočević, Italy

nije evidentirano