hrvatski

Eliptičnost, slikovitost, prostornost, govornost, poetičnost. O bezglagolskoj rečenici u pjesništvu Jure Kaštelana.

Bezglagolska rečenica nije nepotpuna, nedovršena rečenica ; ona zvuči cjelovito, jer je govorno cjelovita, a istovremeno je i ljepša, snažnija i bogatija negoli leksički cjelovita, glagolska rečenica. Eliminiranjem glagola obično se eliminira izraz trajanja, protoka vremena, pa se bezglagolska rečenica prima kao slika, a ne kao linearnorazvedena rečenica, čija je jedina dimenzija vrijeme. Bezglagolska rečenica pokazuje dvije tendencije: formalno osamostaljivanje, s jedne strane, i, s druge strane, čvrsto vezivanje uz kontekst u kome nastaje i iz koga crpi svoju cjelovitost i svoju govornu sadržajnost. Vleika napetost, veliki emocionalni naboj, reducira leksički materijal (ponajprije eliminira glagole) i govorni ustroj rečenice usmjerava ka uzviku. U bezglagolskoj je rečenici bitno njeno govorno ostvarenje, jer se ona govornim ostvarenjem vezuje uz svoj konetkst. Materijalnost govornog ostvarenja uvijek tvori višeslojni, prostorni znak ; govorno ostvarenje nije nikad jednodimenzionalno, linearno poput jezičnog znaka. Iz materijalnosti govornog ostvarenja izvire i motiviranost eliptičnog izraza. Govorno je ostvarenje uvijek prirodni, motivirani znak, znak čovjeka, njegove neposredne reakcije u nekoj situaciji. Upravo kao što su onomatopejski izrazi motivirani na jezičnoj razini, razini glasova, tako su i eliptični izrazi motivirani na govornoj razini: njihova govorna ostvarenja prenose bogate emotivne sadržaje. Eliptični izrazi jasno pokazuju kretanje pjesničkog znaka prema slikovitom, motiviranom znaku. Vrijednosti bezglagolske rečenice ilustrirane su primjerima iz pjesništva Jure Kaštelana.

Elipsa; poezija; Jure Kaštelan

nije evidentirano