hrvatski

Vrtovi u sklopu Maksimilijanovog ljetnikovca na otoku Lokrumu

Otok Lokrum, rezervat šumske vegetacije, najveći je gradski perivoj, najznačajnije i najposjećenije izletište i rekreacijski objekt Dubrovnika, udaljen oko 600 metara od stare gradske luke. Bogatu povijest otoka pratimo od 1023. god. kada Lokrum prelazi u vlasništvo benediktinaca. Oni na otoku grade samostan i uređuju poljoprivredne površine uzgajajući biljke za hranu i liječenje. Na otoku ostaju do 1798. god, a nakon njih otok je u posjedu nakoliko dubrovačkih obitelji. Godine 1859. otok prelazi u vlasništvo Maksimilijana Habzburškog i doživljava svoju drugu renesansu. To je razdoblje bilo najznačajnije u povijesti vrtnog i krajobraznog uređenja Lokruma. Između benediktinskog samostana i arheološke zone gradi se ljetnikovac u historicističkom stilu, uređuju stari i oblikuju novi vrtovi u duhu europske krajobrazne umjetnosti, a cijeli otok pretvara se u perivoj. Maksimilijan počinje introducirati egzotično bilje kojim je ukrašavao svoje vrtove, ali i slobodnu prirodu. Ispod samostana podiže vrtne terase koje se nadovezuju na dva obnovljena klaustarska vrta, postavši njegovim najintimnijim utočištem. Prostor vrtnih terasa s tri strane je zatvoren kamenim zidom, a na zapadnoj strani je otvoren prema pučini. Aksijalnost i simetrija historicistički oblikovanih četverokutnih terasa naglašene su stepeništima, kamenim rubnjacima i oblikovanim biljem. Ostaci kamene plastike i egzotičnog bilja tek potsjećuju na visoku razinu uređenosti Maksimilijanovih vrtova, a sraslost ladanjskog objekta i vrta i danas je toliko snažna i čitljiva. Neoprostivo je prepustiti vremenu da sa sobom odnosi vrijednosti našeg vrtnoarhitektonskog nasljeđa. Obnova vrta prema sačuvanoj geometrijskoj matrici, zamjena starog bilja novim i kontinuirano održavanje vrta ne bi trebali biti nerješiv problem.

Lokrum; Maksimilijan Habzburški; historicizam; egzoticizam; klaustarski vrtovi; perivoj; povijesni vrtovi

nije evidentirano