hrvatski

Solidarnost u svjetlu socijalnog nauka Crkve

Polazeći od aktualnosti solidarnosti kako u svijetu tako i u Hrvatskoj autor najprije raspravlja o teškoćama oko shvaćanja solidarnosti. Zatim se raspravlja o potrebi i aktualnosti solidarnosti gdje se poseban naglasak stavlja na povlaštenu brigu za siromašne i planetarnu međuovisnost. Donosi se definicija solidarnosti. Najveći dio teksta je posvećen solidarnosti u socijalnim dokumentima Crkve s posebnim naglaskom na socijalnu encikliku "Sollicitudo rei socialis" (1987. godine). U drugom dijelu obrađuju se različiti oblici solidarnosti (osobna, obiteljska, gospodarska, među zaposlenicima, javnih institucija, internacionalna… Socijalni dokumenti Crkve daju brojne poticaje za suvremeno promišljanje solidarnosti ne samo u Crkvi nego i u društvu. U članku se dolazi do zaključka da prakticiranje solidarnosti u Crkvi može biti poticaj za prakticiranje solidarnosti u društvu. U Hrvatsko je potrebno razvijati svijest o 'općem dobru', nadvladati 'podložnički mentalitet' i tako stvarati odgovornost ne samo za svoje nego i za zajedničko i za solidarnost s drugim ljudima i narodima.

solidarnost, teškoće i aktualnost solidarnosti, socijalni nauk Crkve i solidarnost, oblici solidarnosti

nije evidentirano