Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 181718

"Stvaranje hrvatske države izvan prava"


Padjen, Ivan
"Stvaranje hrvatske države izvan prava" // 8. Dijalozi povjesničara / istoričara / Fleck, Hans-Georg ; Graovac, Igor (ur.).
Zagreb: Friedrich-Naumann-Stiftung, 2004. str. 87-92


Naslov
"Stvaranje hrvatske države izvan prava"
("Building the Croatian State Outside Law")

Autori
Padjen, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
8. Dijalozi povjesničara / istoričara

Urednik/ci
Fleck, Hans-Georg ; Graovac, Igor

Izdavač
Friedrich-Naumann-Stiftung

Grad
Zagreb

Godina
2004

Raspon stranica
87-92

ISBN
953-6922-06-1

Ključne riječi
Stvaranje države, međunarodno pravo, Hrvatska
(State building, international law, Croatia)

Sažetak
Ovaj rad je pretisak hrvatskog sažetka Ivan Padjen and Miomir Matulović, "Cleansing the Law of Legal Theory ; A View from Croatia", Croatian Critical Law Review, 1:1 (1996), 1-122, hrvatski sažetak 118-122.Postoje dobri razolozi za to da se vjeruje da bi u Hrvatskoj i sličnim zemljama Srednje i Istočne Evrope pravna znanost mogla pretvoriti sveučilišta u važno sredstvo tranzicije iz "realnog socijalizma" razdoblja prije 1990-ih u pluralističku demokraciju i socijalnu tržišnu privredu s modernim pravnim sistemom i vladavinom prava. Međutim, pravna znanost u Hrvatskoj, kao i u više drugih post-komunističkih zemalja, nije uspjela razviti (ili je čak izgubila) kritički odnos spram vladine politike. Ne umanjujući ulogu izvanteorijskih razloga, sugeriramo da neuspjeh ne može biti objašnjen bez upute na teorijske nedostatke na koje se odnosi ovaj uvodnik. U dijelu (1) Pravna teorija i pravna znanost analiziramo nedostatke hrvatske pravne znanosti za koje je moguće kazati da pripadaju pravnoj teoriji, jurisprudenciji ili pravnoj filozofiji. Odsjek (1.1) "Marksizam i pozitivizam" identificira neke očite i strogo teorijske nedostatke. Međutim, odsjek (2.2) "Pravnoteorijska naivnost" izvodi da glavni nedostatak hrvatske pravne znanosti nije deformacija prouzročena neprimjerenim teorijema nego praznina stvorena parvnoteorijskom naivnošću, t.j. stav velike većine hrvatskih pravnih znanstvenika), koji je rezultat teorijske nevinosti prije no intelektualne sofisticiranosti, da je teorija prava irelevantna za pravnu znanost. U odsjeku (1.3) "Pravna teorija: sastav i uloga" nudimo eklektičko viđenje strukture teorije prava teorije (jurisprudencije, filozofije prava) te pritom ističemo njezinu ulogu u održavanju jednostavnosti kontinentalnoevropskih pravnih sistema, napose u vrijeme kad sudski razvoj ustavnog prava može ugroziti pojmovni okvir pravnog sistema. Odsjek (1.4) "Pravnoteorijske bedastoće i granice pravnih sistema" pokazuje ulogu pravne teorije u razjašnjavanju pojmovnih zbrka u pravu i pravnoj znanosti. Dokazujemo da je pravna teorija neophodna u razjašnjavanju pojmovnih problema koji se tiču pravnog sistema kao cjeline. Iako je možda točno da pravni sistem kao cjelina nikada ne može biti opažen zbog toga što ne postoji jasna granica između pravnih sistema te između prava i onoga što nije pravo) realnost pravnog sistema se osjeća nepogrešivo u dvije vrste situacija, naime, kad ga se izaziva i kad on nestane. Zaštita čovjekovih prava, odnosno ljudskih prava obično pripada prvoj vrsti situacija. Dio (2) analizira pojmovne probleme koji nastaju u zaštiti ljudskih prava od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nestanak i postanak države su paradigmatske situacije druge vrste. Dio (3) istražuje nesposobnost matice hrvatske pravne znanosti da prizna kako su praeter legem i extra legem pristupi nestanku Jugoslavije i nastanku Hrvatske pravni problem, dočim dio (4) objašnjava tu nesposobnost doktrinom ex facto civitas oritur, koja je, u stvari, pojmovna zbrka rođena od pravnoteorijske naivnosti matice znanosti međunarodnog prava na Zapadu. 1990. Republika Hrvatska je donijela novi ustav, koji ustanovljuje ustavnosudsku zaštitu ljudskih prava, tj. temeljnih sloboda i prava zajamčenih hrvatskim ustavnim aktima i međuanrodnim konvencijama u kojima je Hrvatska ugovorna stranka. Dio (2) Bezteorijsko ostvarivanje ljudskih prava započinje kratkim odsjekom (2.1) "Potreba za teorijom ljudskih prava", koja objašnjava zašto ostvarivanje čovjekovih prava potrebuje teoriju o njima, uz ustavne odredbe i nacionalno zakonodavstvo koje primijenjuje međunarodne akte o temeljnim pravima, te iznlaže sastav i funkcije teorije o ljudksim pravima kao integralnog dijela pravne teorije i, istovremeno, pravne dogmatike. Odsjek (2.2) "Hrvatski ustavni sud bez teorije ljudskih prava" ističe da je Sud štitio ljudska prava bez da bilo razvije bilo se osloni na doktrinu ili doktrine koje bi mogle biti raspoznate kao dogmatske ili jurisprudencijalne teorije ljudskih prava, a to se dogodilo sa štetnim posljedicama ne samo za pojedince koji su tražili zaštitu svojih prava nego i za položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici. Ta ocjena se temelji na raščlambi odabranih odluka Ustavnog suda. One uključuju: (a) "Stjecanje državljanstva od strane hrvatskih Srba" ; (2) "Serijske evikcije od strane Vojske i veterana" ; (c) "Sloboda tiska i porez na poronografiju" ; (d) "Ljudska prava i uredbe iz nužde". U 1991-92., nakon duge krize koja je kulminirala u ratu, Socijalistička Federativna Republike Jugoslavija se raspala i Republika Hrvatska, koja je bila dijelom Jugoslavije od 1918 do 1941 i ponovno nakon 1943., postala je nezavisnom državom kao što su to postale Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i ostaci Jugoslavije koji uključuju Srbiju i Crnu Goru. Smrt Jugoslavije i rođenje Hrvatske bili su velik izazov za hrvatske pravnike, napose za pravne znanstvenike. Dio (3) Stvaranje hrvatske države izvan prava zaokupljen je nesposobnošću matice hrvatske pravne znanosti da odgovori na taj izazov. Odsjek (3.1) "Nacionalizam: stvaranje države praeter legem" raspravlja način na koji se Hrvatska ustanovila kao neovisna država bez poštivanja prihvatljivih standarda stvaranja države, baš kao da su nestanak i postanak države događaji izvan dosega prava. Naime, hrvatski politički vođe podupiru hrvatski zahtjev za neovisnošću i teritorijalnom cjelovitošću pravom na samoodređenje ili čak nacionalmom suverenošću, koju pripisuju Hrvatima kao etničkoj zajednici. Istovremeno, hrvatski vođe nisu razrazradili dokaze da je Hrvatska stekla neovisnost uslijed, s jedne strane, rasprada Jugoslavije koji je bio prouzročen od drugih i, s druge, hrvatske samoobrane. Odsjek (3.2) "Fašizam: stvaranje države contra legem" izlaže model fašizma i fašističke tendencije kako u raspadu Jugoslavije tako i u stvaranju novih država na nekadanjem jugoslavenskom teritoriju. Sugeriramo da nesposobnost hrvatske znanosti da protumači ulogu prava u ostvarivanju nacionalističkog sna, naime, u ustanovljavanju hrvatske nacionalne države, objašnjava zbog čega hrvatska pravna znanost nije prepoznala eskalaciju poslije-jugoslavenskih nacionalizama u fašizam kao veliku prijetnju zapadnoj pravnoj tradiciji i stoga kao prijetnju samoj mogućnosti pravnog mišljenja. U odsjeku (3.3)"Zašto nacionalizam nije problem hrvatske pravne znanosti?" izvodi da slabe strane standardnih objašnjenja erupcije hrvatskog nacionalizma 1990-ih upućuju na potrebu pravnoteorijskog objašnjavanja uzroka nacionalizma. No, upozoravamo također na to da hrvatska pravna znanost nije bila spremna za taj zadatak.. Pravnoteorijska naivnost ju je spriječila da prepozna ne samo fašizam nego i mnogo poznatiji komunizam kao pravni problem. No, još je veća zapreka došla od nedavne zapadne znanosti međunarodnog prava. Ako postoji isprika za nesposobnost hrvatskih pravnih znanstvenika da kritiziraju praeter legem i contra legem politiku raspada Jugoslavije i stvaranja hrvatske države to je doktrina ex facto civitas oritur matice današnje znanosti međunarodnog prava. To je staro naučavanje koje je oživljeno kao temeljna doktrina zapadne znanost međunarodnog prava u posljednjih dvadesetak ili tridesetak godina. Učenje, koje ima više prešutnih pretpostavki, tvrdi da država i nastaje i prestaje činima koji za međunarodno pravo vrijede kao čiste činjenice radije no pravni akti. Doktrina zavređuje da bude važnim znanstvenim problemom zbog slijedećih razloga: doktrina pruža iskrivljeni pogled na suvremeno međunarodno pravo koji utječe na više drugih strana znanosti međunarodnog prava ; doktrina služi kao opravdanje djelatnosti koje su kako pravno tako i profesionalno pogrešne ; doktrina je jedva primjetna te je imunizirana protiv znanstvene kritike. Dio (4) Odvajanje međunarodnog prava i teorije prava raščlanjuje doktrinu. Prvenstveni zadatak odsjeka (4.1)"Ex facto civitas oritur: doktrine i njezina upotreba" jest da se pokaže da je doktrina prihvaćeno i utjecajno naučavanje matice današnje znanosti međunarodnog prava ; te da se dokaže da je doktrina igrala odlučujuću ulogu kako u zapadnoj politikama spram stvaranja novih država na teritoriju nekadanje SFR Jugoslavije tako i u tumačenjima međunarodnog prava od hrvatskih znanstvenih stručnjaka za međunarodno pravo. Usporedni je zadatak da se uoče dvije temeljne dvosmislenosti ili inkonsistentnosti doktrine. Na jednoj strani, kao doktrina o priznavanju država popraćena je neraščlanjenim implikacijama i prešutnim pretpostavkama koje prerastaju u konkurentnu doktrinu o prirodi države. Na drugoj, doktrina o priznanju, koja tvrdi da je postojanje i nestanak države po međunarodnom pravu naprosto činjenica, nije konzistentna, i to prvo tim što implicira da država mora poštovati transnacionalna ustavna načela, a zatim tim što odbija priznati da ta načela pripadaju međunarodnom pravu. Povrh svega, pravna varaijanta doktrine se prikazuje kao učeno pravo, dočim pravnoznantvena varijanta uzima fikciju pravne varijante kao znantvenu istinu. Odsjek je podijeljen u tri pod-odsjeka koji raščlanjuju: znanstvenu reformulaciju doktrine čiji je autor vodeći zapadni stručnjak za javno pravo ; (b) reformulaciju i primjenu doktrine u najautoritativnijoj odluci o raspadu Jugoslavije i stvaranju Hrvatske ; (c) tumačenje odluke i matice doktrine od strane vodećih hrvatskih međunarodnopravnih znanstvenika. Odsjek (4.2) "Ex facto civitas oritur: znanstveni kontekst" razmatra neke kontekstualne značajke matice današnje znanosti međunarodnog prava koje učvrščuju i objašnjavaju doktrinu. gte značajke uključuju čišćenje teorije prava iz današnje znanosti međunarodnog prava (a), izbjegavanje države i nacije u suvremenoj pravnoj i političkoj teoriji (b), nestanak međunarodnog prava iz današnje pravne i socijalne filozofije (c). Napokon, odsjek (4.3) "Ex facto civitas oritur: sastav i funkcije" eksplicira sistematizira i kritizira doktrinu, povezuje ju s političkim interesima u međunarodnoj zajednici i profesionalnim interesima međunarodnih pravnika i slijedi logičke pogreške doktrine do njihovog izvora u odvajanju međunarodnog prava i teorije prava. Na temelju ocjene suvremene pravne znanosti u dijelovima (1)-(4), zaključni dio (5) ukratko iznosi okvirno načela uređivanja Croatian Critical Law Review.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0015016

Autor s matičnim brojem:
Ivan Padjen, (34531)