hrvatski

Glasovna metafora. Hommage a Roman Jakobson

Kada lingvisti poput Ferdinanda de Saussurea ili Otta Jespersena govore o arbitrarnosti ili motiviranosti jezičnog znaka, za primjere koriste izolirane riječi. Kada se Maurice Grammont u razmatranju istog problema koristi primjerima iz pjesničkog teksta, on ne dokazuje motiviranost jezičnog znaka, već principe građenja motiviranosti pjesničkog znaka, a to su postupci pjesničke sintakse. Roman Jakobson definicijom poetske funkcije sjedinjuje pjesničke postupke u pjesmi i svakodnevnom govoru. Osnovni je princip Jakobsonove poetske funkcije djeklovanje u osi kombinacije, tj. sintagmatskoj osi ; a građenje motiviranih odnosa ne ostvaruje se vezama označitelja i označenog, već materijalnim (glasovnim i govornim) vezama između pojedinih dijelova teksta: pjesnička sintaksa oblikuje se postupcima unutarnje motiviranosti. Arbitrarnost je osnovni princip djelovanja jezičnog sustava ; a motiviranost je osnovni princip ustrojstva pjesničkog teksta. Jezični znak opisuje vanjski svijet nastojeći što manje nalikovati tom svijetu. Pjesnički znak stvara svoj vlastiti svijet nastojeći što više nalikovati svom kontekstu.

glasovni simbolizam; metafora; govor

nije evidentirano