hrvatski

Analiza postupaka liječenja trajnih inciziva nakon traumatskih oštećenja: retrospektivna studija.

Svrha ovog retrospektivnog istraživanja je utvrditi faktore koji pogoduju nastanku ozljede prednjih zuba i povećavaju rizik od ozljede. Cilj je također analizirati vrijeme proteklo od traume do početka liječenja kao i adekvatnost hitnih postupaka liječenja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 678 djece, 6 mjeseci do 16 godina starosti, s ozlijeđenih 166 mliječnih i 965 trajnih zuba. U radu je primijenjen epidemiloški model "sredstvo-domaćin-okoliš". Rezultati pokazuju najveću frekvenciju ozljeda između 7. i 11. godine. Omjer dječaka i djevojčica s traumama zuba je 1, 8:1. Prijašnje ozljede je imalo 23, 4% djece. Središnji maksilarni incizivi su najčešće ozlijeđeni (81, 7%). Najčešća ozljeda je nekomplicirana fraktura krune (50, 7%), zatim komplicirana fraktura krune (16, 6%). Dječaci su imali više kompliciranih fraktura krune nego djevojčice (p=0, 001). Samo 46, 5% pacijenata s frakturom cakline i dentina je zatražilo liječenje na vrijeme. Odgovarajuće liječenje za ovaj tip ozljede je provedeno u 87, 5% slučajeva. Uspoređujući dužine vremena od ozljede do početka liječenja utvrđeno je da je u razdoblju 1995.-2002. godine u odnosu na 1985.-1990. godine značajno porastao broj pacijenata koji pravodobno dolaze na liječenje (p=0, 005). Broj adekvatnih liječenja je također značajno viši. Ista tendencija zapažena je i za ostale vrste ozljeda. Djeca i roditelji su pokazali visok stupanj zadovoljstva kompozitnim rekonstrukcijama frakturiranih zuba (VAS = 86, 52).

traume zuba; rizični faktori; liječenje trajnih inciziva

nije evidentirano