hrvatski

Procjena učinkovitosti hemodijalize na temelju dva uzorka odlazečeg dijalizata

UVOD: Mjera učinkovitosti dijalize koja pokazuje uklanjanje ureje pojedinom hemodijalizom izražava se kao Kt/V (K je klirens pune krvi za ureju, t vrijeme trajanja pojedine dijalize, a V volumen raspodjele ureje). Sve formule za računanje ostvarenog Kt/V iz predijalizne i postdijalizne koncentracije ureje u krvi zasnivaju se na rješenju Gotch-Sargentovog ureja kinetičkog modela za pojedinu dijalizu. Pokazano je da smrtnost pada s većim Kt/V. Grješka pri računanju Kt/V nastaje zbog podcijenjenja postdijalizne koncentracije ureje. Razlozi za to su recirkulacija (krvožilnog pristupa i srčanoplućna) i fenomen odskoka ureje (engl. urea rebound) koji nastaje zbog zaostajanja ureje u pojedinim tjelesnim odjeljcima pa se Kt/V dobiven iz predijalizne i postdijalizne ureje ispravlja određenim postupcima. Kt/V je važna vrijednost o kojoj izravno ovisi dugoročni ishod bolesnika na hemodijalizi. Zato Kt/V treba biti točno određen, a kod izražavanja Kt/V treba naglasiti kojom metodom je izračunat, te kojom metodom je uzet postdijalizni uzorak krvi. Pomoć u što jednostavnijem izračunavanju vrijednosti Kt/V su metode određivanja Kt/V iz odlazećeg dijalizata. Time se zaobilaze grješke zbog rebounda, recirkulacije i razlika u uzorkovanju krvi za postdijaliznu ureju. Kt/V iz odlazećeg dijalizata može se odrediti neizravno iz ukupno uklonjene ureje iz cjelokupnog (ili procjene cjelokupnog) dijalizata ili pak izravno iz nagiba krivulje koncentracije ureje u vremenu. Cilj ovog istraživanja je procijeniti mogućnost određivanja Kt/V izravno iz samo dva uzorka odlazećeg dijalizata. TVORIVA I POSTUPCI: Ukupno je promatrano 52 pojedinačna postupka hemodijalize u 34 anurična bolesnika koji se liječe kroničnom bikarbonatnom niskoprotočnom hemodijalizom i kao krvožilni pristup koriste arteriovensku fistulu. Primarne mjere ishoda bile su koncentracija ureje u krvi na početku hemodijalize i na kraju hemodijalize, koncentracija ureje u odlazećem dijalizatu na početku hemodijalize, 60 minuta nakon početka hemodijalize, 120 minuta nakon početka hemodijalize i koncentracija ureje u odlazećem dijalizatu na kraju hemodijalize. Sekundarne mjere ishoda bile su Kt/V izračunat iz uzoraka krvi metodom po Daugirdasu 2. generacije, Kt/V iz uzoraka krvi izračunat metodom po Daugirdasu s ispravkom po Daugirdasu, Kt/V izračunat iz četiri uzorka dijalizata metodom najmanjih kvadrata, Kt/V iz dva uzorka dijalizata metodom po Daugirdasu i Lowrieu i Kt/V izračunat modificiranom metodom po Raju iz 2 uzorka dijalizata. REZULTATI: Referentna vrijednost Kt/V izračunata iz dva uzorka krvi formulom po Daugidasu 2. generacije (Kt/VD) bila je u statistički značajnoj korelaciji s vrijednošću Kt/V izračunatoj iz četiri uzorka dijaliazta (Kt/VR) (r = 0.73, p < 0.001), iako se Kt/VR značajno statistički razlikovao od (Kt/VD) (p < 0.05). Značajna korelacija nađena je između koncentracije ureje na početku dijalize iz krvi (Cp) i koncentracije ureje na početku dijalize iz dijalizata (Up) (r = 0.90, p < 0.001) kao i između koncentracije ureje na kraju dijalize iz krvi (Ck) i koncentracije ureje na kraju dijalize iz dijalizata (Uk) (r = 0.91, p < 0.001). Svi koeficijenti korelacije između Kt/VR i svih vrijednosti Kt/V dobivenih iz dva uzorka dijalizata bili su visoki i statistički značajni. Najmanje standardne grješke aritmetičkih sredina razlika i najveći koeficijenti korelacije nađeni su između Kt/VR i vrijednosti Kt/V dobivenih uvrštenjem koncentracija ureje iz prvog i krajnjeg uzorka dijalizata u formule po Lowrieu (Kt/VLUp-Uk) (r = 0.99, p < 0.001) i Daugirdasu (Kt/VDUp-Uk) (r = 0.98, p < 0.001). Svi koeficijenti korelacije između referentne vrijednosti Kt/V dobivene iz uzoraka krvi formulom po Daugirdasu 2. generacije (Kt/VD) i svih vrijednosti Kt/V dobivenih iz dva uzorka dijalizata bili su statistički značajni. Najmanja standardna grješka aritmetičke sredine razlika i najveći koeficijent korelacije nađen je između Kt/VD i vrijednosti Kt/V dobivene iz uzorka dijalizata uzetog 60 minuta od početka dijalize i krajnjeg uzorka dijalizata formulom po Daugirdasu (Kt/VDU60-Uk) (r = 0.74, p < 0.001) što se može prikazati jednadžbom linearne regresije y = 0.47 + 0.86x. Referentna vrijednosti Kt/V (Kt/VD) statistički su se značajno razlikovala (p < 0.05) od svih vrijednosti Kt/V dobivenih iz uzoraka dijalizata. Vrijednosti Kt/V dobivena iz uzoraka krvi formulom po Daugirdasu 2. generacije ekvilibrirana po Daugirdasu (Kt/VDD) bila je u visokoj korelaciji s vrijednosti Kt/VDU60-Uk (r = 0.74, p < 0.001) što se može prikazati jednadžbom linearne regresije y = 0.43 + 0.73x. ZAKLJUČAK: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je dovoljno uzeti samo dva uzorka dijalizata za izravnu procjenu vrijednosti Kt/V. Time se, osim koristi za osoblje i bolesnika, izbjegava zbrka oko načina uzorkovanja postdijaliznog uzorka krvi. Vrijednost Kt/VDU60-Uk dobivenu uz dva uzorka dijalizata predlažemo kao osnovu za izračun referentne krvne vrijednosti Kt/V po Daugirdasu s pomoću jednadžbe linearne regresije ili procjenu s pomoću grafa.

hemodijaliza; dijalizat

nije evidentirano