hrvatski

Analiza izdahnutog kondenzata u dijagnostici i praćenje respiratornih bolesti

Analiza izdahnutoga kondenziranog zraka zadnjih se godina opisuje kao moguća nova metoda u dijagnostici i longitudinalnom praćenju plućnih bolesti. Uzorak izdahnutoga kondenzata dobije se vrlo jednostavno: izdisanjem zraka u rashlađeni spremnik. Metoda dobivanja uzorka je neinvazivna, lako se izvodi, može se ponavljati, te je prikladna za dječju dob. Analiza izdahnutoga kondenzata omogućuje mjerenje koncentracije različitih plućnih sastojaka: kako nehlapljivih(oksidativni produkti, medijatori, proteini) tako i hlapljivih molekula (dušikov oksid, ugljični monoksid, ugljični dioksid). Očekuje se da će analiza izdahnutog kondenzata pomoći u diferencijalnoj dijagnozi različitih plućnih bolesti, kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest, cistična fibroza, broniektazije, intersticijska plućna bolest. U tu se svrhu u mnogim laboratorijima danas provode istraživanja dijagnostičke važnosti određivanja koncentracije interferona gama, leukotrijena, prostaglandina, interleukina. Osim u dijagnostičke svrhe analiza izdahnutog kondenzata mogla bi se primjeniti u pračenju tijeka bolesti i u pračenju terapije lijekovima. Nakon standardizacije i validacije analiza izdahnutog kondenzata mogla bi imati kliničko značenje te tako zamjeniti invazivnu metodu dobivanja BAL-a u onim slučajevima kada tu invazivnu metodu nije moguće primjeniti.

izdahnuti kondenzat; dijagnostika; respiratorne bolesti

nije evidentirano