hrvatski

Planiranje i kontrola resursa kod građevinskih projekata

U fokusu zanimanja ovoga rada su problemi vezani za samo planiranje i korištenje planova. Sagledani su uobičajeni problemi u našoj građevinskoj praksi, od manjkavosti postojećih tehnika planiranja do subjektivnih problema koji proizlaze iz šireg društvenog konteksta. U svezi s tim predložene su mjere za moguće unapređenje postojećeg stanja. Na kraju uvodnog dijela opisan je predviđeni slijed praksom potaknutog istraživanja, a definira se i ciljano polje primjene, jer se ne očekuje univerzalno rječenje, već pozitivni doprinos za grupu slučajeva koja će se isprofilirati. Drugo poglavlje bavi se resursima kao neizostavnom i možda najvažnijem objektu planiranja. Različite su vrste resursa potrebne za izvršenje građevinskog projekta, a među njima se kao predmet zanimanja za ovo istraživanje izdvajaju radna snaga i strojevi, preko kojih se ugrađuju materijali i nastaju troškovi. Ističe se nepovoljno odražavanje analitičko– sintetičkog postupka u planiranju na sveukupni, zbirni plan korištenja resursa, koji ima izuzetnu praktičnu važnost i u pravilu se mora dodatno optimalizirati. Poglavlje o proračunu po vremenskim odsjecima je središnje u radu jer istražuje mogućnost izbjegavanja ili umanjenja nekih od uočenih problema izmjenom postojećih postupaka planiranja. Zato su prvo definirane općenito poželjne karakteristike za proces planiranja. Usvajanjem sustavnog pristupa i holističkog gledišta pri planiranju, vrijeme za koje se proračunava proces realizacije podijeljeno je na vremenske odsjeke u kontinuiranom slijedu. Tako formiran model za proračun vremenskih planova tertira projekt u fazi izvedbe kao otvoreni organizacijski, stohastički, dinamički sustav. Planiranje s tim modelom omogućuje naizmjenično provođenje analize i sinteze, odnosno sintezu na nivou svakog vremenskog odsjeka, što odmah, od prvog koraka proračuna daje uvid u cjelokupnu planiransku situaciju lociranu u vremenu. Rizici su za ovaj rad zanimljivi u smislu njihovog snižavanja putem planiranja. Amortizacija rizika s vremenskim rezervama u planu i ovdje je aktualna, ali se mogu unositi na nešto drugačiji način nego kod TMP. Rezerve se ugrađuju strogo ciljano i sasvim su transparentne tijekom cijelog procesa planiranja i korištenja planova. Izdvojena je grupa dijelomično o vremenu ovisnih rizika koji se mogu točnije amortizirati ako se proračun provodi po vremenskim odsjecima, uz direktno terminiranje. Posebno je opisan pristup rezervama prema aktualnoj metodi kritičnog lanca, pa je promatrana mogućnost njenog provođenja uz postupke proračuna planova po vremenskim osjecima. Završno je dan prijedlog alternativnog kombiniranja postavki metode kritičnog lanca s planiranjem proračunom po vremenskim odsjecima, uz prihvaćanje nekih psiholoških gledišta na stohastičnost, neizvjesnost i pojavnost neuzročnih sinhronih događaja, koji u slučaju povoljnog djelovanja treba iskoristiti. U narednim točkama opisane su vrste, fokus, koraci provođenja i zahtjevi za postizanje kvalitete i efikasnosti kontrole koja je vezana za područje primjene planiranja po vremenskim odsjecima. Također je opisana uloga informacija u snižavanju rizika i različitost njihovih karakteristika za funkciju planiranja i funkciju kontrole. Kako je u radu naglasak na planiranju resursa, jedna točka obrađuje samo kontrolu koja se odnosi na njih i u skladu s tim praćenje ostvarene produktivnosti radnika, te brojnih faktora koji na nju utječu. Posebno je razrađivana mogućnost pojednostavljenja postupaka zbog potencijalnog problema s fleksibilnošću kopleksne strukture proračunskog modela. Za kontrolne procese potrebne su promptne reakcije planiranja kao odgovor na odstupanja monitoringom utvrđenog stvarnog stanja od planskih veličina, a koje će se oslanjati na podlogu koju pruža TIC. Tako se predviđa planiranje kontrolnih akcija kroz četiri koraka, s korištenjem pojednostavljenih modela i analognih prikaza. Kroz dva primjera s projekatima različite veličine iz područja visokogradnje provjeravane su početne pretpostavke izmjenjenog načina planiranja. Stoga su praćeni rezultati mrežnog planiranja (PDM), kao polazne osnove, i iz njega izvedenog proračuna po vremenskim odsjecima, a sve na nekoliko nivoa postizanja rješenja. Opisane su karakteristike izabranih primjera i usvojene pretpostavke za planiranje. Obrađena je pozornost na izbjegavanje upitnosti vjerodostojnosti usporedbe, poglavito pri optimalizaciji. Za potpuniju ocjenu primjenjenih načina planiranja još je provedena i višekriterijska analiza doprinosa ciljeva. Razlika rezultata u korist postupaka planiranja s proračunom po vremenskim odsjecima tu nadmašuje unešenu veličinu pretpostavljenih i subjektivno određenih vrijednosti.

planiranje; resursi; proračun po vremenskim odsjecima; amortizacija rizika; rezerva; kontrola

nije evidentirano