hrvatski

O Zborniku radova simpozija “ Filozofija i tehnika”

Ovo je treća stuba pretvaranja jedne zamisli u ostvaraj. Simpozij "Filozofija i tehnika", bila je glavna tema 11. dana Frane Petrića, održanih od 23. do 25. rujna 2003. Od 42 održana referata na simpoziju, u Zbornik radova ušla su 32. Dio tekstova ima oznaku odgovarajuće kategorizacije, ostali su označeni kao “ Izlaganje sa znanstvenog skupa” . Postoje valjani razlozi takvoj razlikovnosti objavljenih tekstova. Prva stuba bio je Simpozij, druga dvostruki tematski blok posvećen Simpoziju u časopisu "Filozofska istraživanja" (1 i 2/2003). Sukladno definiranju stuba, ovaj je uvodnik treća i konačna stuba u radu predsjednika Programskog odbora i glavnog urednika Zbornika. Pri pisanju uvodnika, glavni urednik imao je na umu glasoviti iskaz vrlo poznate hrvatske sportske komentatorice, Milke Babović. Prenoseći sportska zbivanja, osobito klizanje, uvijek je naglašavala: &raquo ; Moram pretpostaviti da u gledateljstvu postoje oni koji se po prvi puta susreću s tom aktivnošću. Zato moram uvijek iznova objašnjavati neke pojedinosti.&laquo ; To čini i glavni urednik koji će ponoviti neke misli iz prethodna dva uvodnika- Odakle potječu poticaji za organiziranje simpozija “ Filozofija i tehnika” . Što se željelo postići i što se postiglo? Kako objektivno procijeniti uspjeh tog ostvaraja? S kojim se poteškoćama susretao glavni urednik zbornika radova u svojoj dvostrukoj funkciji, glavnog urednika i recenzenta za potrebe časopisa "Filozofska istraživanja"? Dobru godinu kasnije moguće je zaključiti. Brojnost radova objavljenih u časopisu “ Filozofska istraživanja” svjedoči o visokoj znanstvenoj razini radova. Neki poticaji sa simpozija našli su priznanja u zainteresiranim sredinama. Ideja je iskra. U određenom trenutku povežu se postupno pohranjivani poticaji i nastaje zamisao o novom. Na ovim prostorima. Ideja da se na jednom skupu okupe predstavnici svih sastavnica suvremene znanosti. Da rasprave s najrazličitijih motrišta odnos filozofije i tehnike. Moguće je navesti tri ponajvažnija poticaja. Prvi, predavanja na postdiplomskom studiju "Strojarske tehnologije i organizacija proizvodnje". A. Đurašević je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća tražio je da se u okviru tog studija predaje filozofija. Najmanje 50 sati, što mu nije uspjelo. Zato je tumačio je neke filozofske misli u svojim predavanjima o metodama znanstvenog rada. Drugi poticaj zahvaljuje se američkom filozofu i pjesniku F. Turneru. On je sredinom osamdesetih godina predložio što moraju znati suvremeno obrazovani sveučilištarci. Sažeo je to u obrazovnu piramidu znanja. Na dnu kao svekoliki temelj je matematika. Slijede tri prirodne znanosti: fizika, kemija i biologija. U petom sloju je tzv. američka antropologija: sociologija, politologija, ekonomija i psihologija. Kasnije je pridodana tehnika, uključivo tehničke znanosti. Slijedi umjetnost i humanistika. Na vrhu je izvorno bila teologija, pridodana je tehnologija. Sada je vršna znanost kulturologija kao zajednički nazivnik za isprepletenost teologije i tehnologije. Za piramidu vrijede dva pravila. Gornji sloj je dio donjega. Znanje u svakom od viših slojeva produbljuje se silaskom u niži sloj. To je prijelaz na razinu n-1, što je vrlo znakovit iskaz. Na temelju te piramide razvijen je kulturologijski koncept, osnova u planiranju simpozija. Konačno treći poticaj je slučajni dolazak na 5. dana Frane Petrića (1996). Bio je to početak produbljenijeg druženja s hrvatskim filozofima. Ali obično nisu bili sami. U skupovima nazvanim “ glavna tema” sudjelovali su prirodoznanstvenici, medicinari, predstavnici društvenih znanosti. I poneki tehničar. Zašto simpozij "Filozofija i tehnika"? U posljednjih pola stoljeća otkrića prirodnih znanosti, osobito fizike i kemije te sve učestalije i biologije omogućila su stvaranje novog znanja. Mora se naglasiti i doprinos tehničkih znanosti u tom razdoblju. Ta su dostignuća izvrsno pretvorena brojnim izumima i inovacijama, u sve moćniju tehniku. Temelju materijalne kulture koja odlučujuće utječe na svekoliku kulturu. Na ovim prostorima ta gibanja, s težištem na odnosu tehnike i filozofije, poodavno nije raspravljana. Od pojave mikroelektronike, početkom šezdesetih godina 20. stoljeća. Sve je to rezultiralo potrebom da se s filozofskog motrišta osvijetli što znače za razvoj čovječanstva neka najistaknutija dostignuća suvremene tehnike. To se odnosi kako na proizvodne postupke poput sve snažnijeg razvoja mikrotehnike (mikromaterijalika, mikroelektronika i mikromehanika). Sve se učestalije raspravlja o mogućnostima i dostignućima nanotehnike. Na toj razini dolazi do sve snažnijeg ispreplitanja biotehnike i tehnike neživoga. Razvojem nanotehnike dostignute su fizičke granice tehničkog razvoja. Ali pojavile su brojne, osobito etičke dvojbe o dostignućima nanotehnike. Na temelju drugih kriterija, razvijaju se pikotehnika, femtotehnika pa i atotehnika. Kao sve snažnije sredstvo prijenosa nameću se roboti. Od proizvoda moguće je navesti samo neke: računalo i pokretni telefon. Sve češća ugradnja umjetnih dijelova u čovječje tijelo generira brojna kiborgoetička pitanja. Razvoj računala omogućuje je sve brojnije simulacije, pa tako i prividnost. Simulacije su postale treći znanstveni put, uz teoriju i eksperiment. Pojednostavljeno, simpozij je trebao omogućiti raspravu, prvenstveno o odnosu filozofije i tehnike, istaknutih sastavnica duhovne i materijale kulture. Jedna od temeljnica tog promišljanja je misao O. Spenglera iz 1931. &raquo ; Tehnika postoji oduvijek&laquo ; . Zahvaljujući otkrićima prirodnih znanosti u proteklom razdoblju moguće je Spenglerov iskaz poopćiti. Opća tehnika postoji oduvijek, od prvog energijskog djelovanja. Najprije kao prirodna tehnika koja započinje prirodnom energetikom da bi izradbom kamene oštrice pred 2, 5 milijuna godina započela umjetna, čovjekova tehnika. Za izradbu oštrice potrebni su znanje i vještine. Tu su ujedinjeni konstruktor (praslika) i izrađivač (paslika). Vještina je jedna od mogućih interpretacija grčke riječi . Stoga od početka umjetne tehnike, čovječanstvo živi u doba stečenog znanja i tehnike. Skup je trebao uzeti u obzir i političku moć, održivi razvoj te zaštitu okoliša. Ali i klasične filozofske discipline, osobito etiku. Objavljeni tekstovi svjedoče o raznolikosti interesa hrvatskih znanstvenika, sveobuhvatnije nego što je to bilo moguće tijekom izlaganja u trajanju od petnaestak minuta. Predsjednik Programskog odbora i glavni urednik Zbornika nije novajlija u recenziranju radova i uređivanju zbornika. Uredio je više od 50 zbornika radova, recenzirao je tridesetak knjiga i monografija. Ukupno je recenzirao i terminološki razjašnjavao i ujednačavao gotovo 2000 radova. Međutim to iskustvo bilo je nedovoljno za ovaj Zbornik. Moralo se brzo učiti. Računalo je omogućilo glavnom uredniku poseban način pisanja recenzija, one se nisu svodile na ocjenu, prihvaća se ili odbija. Glavni urednik je insistirao da razumije svaku riječ. To je rezultiralo vrlo različitim reakcijama autora, od vrlo negativnih do vrlo pozitivnih. Neki od autora su shvatili da glavni urednik nastoji pomoći autoru. A u nekim slučajevima za radove iz kategorije “ Izlaganje sa znanstvenog skupa” zatražio je i pomoć najmanje još jednog recenzenta. U prosudbi referata nametnulo se nekoliko problema. Način pisanja filozofskih tekstova podosta se i formalno razlikuje od onih s područja prirodoznanstva i tehnike. Pisanje za Zbornik i časopis ne mora biti identično. Terminologija temeljnih pojmova nije ujednačena. Zbog šireg potencijalnog kruga čitatelja od onog uskog, čistog filozofskog zahtjeva od autora čiji su radovi pretiskani u Zborniku ponešto drugačiji način pisanja. Na neke od tih poteškoća, osvrnut će se s nekoliko primjera. Osnovni problemi pojavili se s riječima: tehnika, tehnologija i znanost. Razlozi tome su brojni. Generacijski i prema filozofskim razdobljima. Autori iz starijih generacija tehniku razumijevaju u klasičnom smislu, dakle kao vještinu, umjetnost, zanat, obrt. A pod suvremenom tehnikom razumijevaju tehniku na razini proizvodnje energije. Dakle negdje do atomske energije. Čini se da bi bilo primjereno shvaćati tehniku u smislu filozofa tehnike sa strojarskim temeljem. To je G. Ropohl, koji je definirao tehniku kao čovjekovu proizvodnju umjetnih objekata, artefakata kako bi ih zatim svrsishodno upotrijebio. Pritom valja uzeti u obzir da postoji prirodna, humana te socijalna dimenzija tehnike. Još je veći problem s riječju tehnologija. Pod presnažnim angloameričkim utjecajem tehnologija je postalo sve. I tehnika, i postupci i oprema, poput televizora ili video-rekordera. A tehnologija je genijalno definirana još 1777. Tada je J. Beckmann definirao tehnologiju kao sveobuhvatnu znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva (Technologie ist eine übergreifende, Wirtschaft, Gesellschaft und Technik verklammernde Wissenschaft). Na neke od tih dvojbi ukazuje u svom radu S. Sever. Još jedan je sporan termin, znanost. Pod ponovno snažnim pritiskom angloameričkog poimanja riječi science dolazi do poteškoća. U angloameričkom riječ science je kratica od natural science. Hrvatski prirodoznanstvenici najčešće zbog svojih interesa izbjegavaju preciziranje radi li se o prirodnoj znanosti ili svekolikoj znanosti. Znanosti koju čine duhovne (društveno-humanističke), prirodne i tehničke znanosti. U jednom slučaju zamoljen je autor da precizira radi li se o hrvatskom ili engleskom poimanju riječi znanost. Odgovor je glasio: &raquo ; Pa valjda je jasno da se radi o prirodnoj znanosti i društvenim znanostima. A gdje su humanističke i tehničke znanosti? A nije jedini slučaj. Jedan autor, D. Maljković nije dočekao objavu Zbornika, iznenada nas je napustio u proljeće 2003. Glavni urednik si dopušta istaknuti jedan rad. Teolog T. Matulić zamoljen je da pripremi tekst "Religija i tehnika". Tema je potpuna novost na ovim prostorima, s malo uzora u svijetu. Stoga taj tekst obiluje mnogim izvornim spoznajama. Zaključujući ovoj treći uvodnik povezan sa simpozijem “ Filozofija i tehnika” treba pridodati dva iskaza. Potaknut spoznajama i preporukama sa Simpozija, Fakultet strojarstva i brodogradnje odlučio je uvesti u petoj godini studija dva predmeta “ Filozofija i tehnika” i “ Povijest tehnike” . A tom je Fakultetu kao prvom u Hrvatskoj odobren novi nastavni program po bolonjskom procesu. Konačno valja se zahvaliti svima koji su pridonijeli izdavanju Zbornika. To su prvenstveno odnosi na autore. Ali i na glavne podupiratelje izdavanja Zbornika, Ministarstvo znanosti i tehnologije i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (za ovo nisam siguran, pitati Miru). Međutim izdavanje Zbornika poduprlo je i nekoliko organizacija i trgovačkih društava, kojima se također valja zahvaliti. Zbornik je uvijek rezultat timskog rada. Zato bih se zahvalio urednicima: Hrvoju Juriću i mr. sc. Marijanu Krivaku na ogromnom naporu kojeg su uložili u objavu Zbornika. Valja se zahvaliti i Miri Matijević na njezinu doprinosu. Pred glavnim urednikom je još jedna dužnost. Aktivno sudjelovati u predstavljanju Zbornika čime će se krug zatvoriti. Hrvatsko filozofsko društvo, kao organizator simpozija “ Filozofija i tehnika” i izdavač Zbornika jedino u cijelosti može prosuditi vrijednost svih sastavnica koje čine projekt “ Filozofija i tehnika” . U svojstvu predsjednika Programskog odbora, recenzenta i glavnog urednika Zbornika mogu izreći svoje veliko zadovoljstvo i naglasiti svoju počašćenost što mi je Hrvatsko filozofsko društvo iskazala povjerenje izborom na navedene dužnosti.

filozofija; tehnika

nije evidentirano