hrvatski

Socioalogija i dijalog

Dijaloški poticaji neodvojivi su dio Jukićeva/Mardešićeva rada. Oni su, ponajprije, vidljivi u fenomenologijskom pristupu religiji, dok su na osobnom planu nadograđeni istinskim prihvaćanjem različitosti, što vodi miru u svim njegovim dimenzijama. Nužnost dijaloga dokumentiran je u ovom radu prikazom razvoja sociologije religije. U razdoblju u kojem je sociologija dominantno fokusirala sekulariziranu stvarnost, poticaji za razumijevanjem nove religioznosti dolazili su upravo iz fenomenologijskog vidokruga, izvan glavne sociologijske matrice. U postkomunističkim zemljama vidljive su nove mogućnosti istraživanja i nove mogućnosti teorijske i disciplinske suradnje, ali su i brojni pokušaji njihova osporavanja. Susret s drugima sociologiji olakšava razumijevanje stvarnosti, ali i postavlja kontinuiranu nužnost propitivanja njenog vlastitog identiteta. O istoj nužnosti govori i sociologijski pristup suvremenoj globaliziranoj, proturječnoj i nesigurnoj stvarnosti. Dijalog, dakle, nije jednostavan ni jednoznačan, ali bez njega nema ni razumijevanja suvremene društvene uloge religije.

sociologija; dijalog; fenomenologijski doprinosi; religija; suvremeno društvo

nije evidentirano