hrvatski

Katepsin D u nekim neuroepitelnim tumorima mozga

U ovom radu istraživala se uz aktivnost katepsina D u najčešćim primarnim novotvorinama SŽS-a i njegova eventualna prognostička vrijednost. U istraživanju koristila se samo imunohistokemijska metoda, te je bilo uključeno 65 humanih primarnih novotvorina SŽS-a, od toga 50 glijalnih novotvorina (10 astrocitoma - SZO stupanj II, 15 anaplastičnih astrocitoma - SZO stupanj III, 25 glioblastoma- SZO stupanj IV), 25 meduloblastoma - SZO stupanj IV, a koji po klasifikaciji novotvorina SŽS-a SZO-e iz 1999. godine također pripada grupi novotvorina neuroepitelnog porijekla kao i gliomi, te 5 uzoraka zdravog mozgovnog tkiva. Primjenom imunohistokemijske metode imunopozitivnost se očitavala kvalitativno i kvantitativno. Pozitivna imunohistokemijska reakcija (difuzni citoplazmatski imunopozitivitet) pratila se u novotvorinskim parenhimnim stanicama SŽS-a, endotelnim stanicama i u stromalnim stanicama. Imunopozitivnost se kvalitativno određivala za svaki ispitivani element kao intenzitet dobivene imunopozitivnosti u 10 vidnih polja, povećanja 400x mikroskopa (Olympus), a stupnjevala se od 0 do 3. Kvantitativno imunopozitivnost se određivala kompjuterskim sustavom za analizu slike &laquo ; image analyser&raquo ; , tvrtke VAMS, Zagreb, tako da je za svaki očitani element mjeren broj imunopozitivnih stanica te je izražen kao postotak broja pregledanih stanica također u 10 vidnih polja, povećanja 400x mikroskopa (Olympus). Takvom analizom utvrdila se u svim ispitivanim elementima svih ispitnih skupina primarnih novotvorina SŽS-a neuroepitelnog porijekla kao i u uzorcima normalnog mozgovnog tkiva prisutna aktivnost katepsina D. Po vrijednostima aritmetičkih sredina za intenzitet katepsina D u citoplazmama novotvorinskih parenhimnih stanica SŽS-a i u citoplazmama endotelnih stanica kao i za postotak imunopozitivnih novotvorinskih parenhimnih stanica SŽS-a, stromalnih i endotelnih stanica na katepsin D zadane ispitne skupine međusobno su se razlikovale, međutim učinjenim statističkim testovima pokazalo se da te razlike nisu bile stvarne tj. statistički značajne već su posljedica slučaja. Upotrebom parametrijske korelacije po Pearsonu i neparametrijskih korelacija (Kendall's tau-b, Spearman's rho) pokazalo se da aktivnost katepsina D nije korelirala s gradusom, dok s preživljenjem jedino je korelirao postotak imunopozitivnih stromalnih stanica. Također upotrebom parametrijske korelacije po Pearsonu i neparametrijskih korelacija (Kendall's tau-b, Spearman's rho) pokazalo se da je gradus korelirao s preživljenjem. Upotrebom multiple regresijske metode pokazalo se da gradus nije korelirao s aktivnošću katepsina D kao ni s preživljenjem, dok preživljenje jedino je koreliralo s postotkom imunopozitivnih stromalnih stanica. Upotrebom Kaplan-Meierovih krivulja (KM krivulja) i Cox-ovog regresijskog testa pokazalo se da od svih ispitanih odnosno očitanih elemenata jedino postotak imunopozitivnih stromalnih stanica kao i gradus su imali utjecaj na prognozu preživljenja. Iz svih dobivenih rezultata kao nezavisni pokazatelj izdvojio se postotak imunopozitivnih stromalnih stanica na katepsin D, što je bilo i zaočekivati jer su i svi dosadašnji statistički testovi pokazali vrijednost kvantificiranja katepsina D u stromalnim stanicama kao neovisnog prognostičkog faktora progresije humanih glioma. Prezentirani rezultati ovog prvog rada koji istražuje prognostičku vrijednost katepsina D u primarnim novotvorinama SŽS-a neuroepitelnog porijekla ukazuju na realnu mogućnost korištenja katepsina D kao neovisnog prognostičkog faktora u progresiji humanih glioma, te otvaraju nove mogućnosti za znanstvena istraživanja.

katepsin D; tumori mozga

nije evidentirano