hrvatski

Suvremene metode liječenja ovisnosti o nikotinu kod bolesnika s poremećajima moždane cirkulacije

Ovisnost o bilo kojoj drogi, pa tako i o nikotinu je u osnovi bolest mozga. Neurobiološka ispitivanja govore u prilog kvalitativne razlike između mozga ovisnika i mozga osobe koja nije ovisnik .S druge strane bihevioralna znanost ističe da je mozak ovisnika abnormalno kondicioniran, tako da neki čimbenici okoline postaju bitni dijelovi ovisnosti, odnosno ovisničkog ponašanja. Jedna od specifičnosti pušenja u odnosu na druge ovisnosti je u tome što pušač uz nikotin, koji je izrazito adiktivan, udisanjem duhanskog dima dvadesetak i više puta dnevno istovremeno ne samo učvršćuje svoju ovisnost o nikotinu, već unosi u tijelo preko četiri tisuće štetnih kemijskih sastojaka među kojima je oko pedeset kancerogena. Pušenje se povezuje s najmanje tridesetak različitih bolesti visoko rangiranih na ljestvici morbiditeta i mortaliteta, među kojima je i moždani udar. Moždani udar se kod pušača javlja češće i ranije nego u nepušača. Treba istaknuti da ne postoji zdrava razina pušenja duhana, jer se udisanjem dima svake cigarete unosi u tijelo nikotin, ugljični monoksid, kancerogene tvari i tisuće drugih štetnih kemikalija. Svaka cigareta remeti disanje, paralizira cilijarni aparat, oduzima tijelu kisik, sužava krvne žile, ubrzava srčanu akciju i diže krvni tlak, djeluje bifazički na središnji živčani sustav, šteti zdravlju osobe koja je pored pušača i vodi prema ovisnosti. Dizabilitet i smrti vezane uz pušenje nisu neizbježne, već preventabilne. Eliminacijom pušenja kao rizičnog čimbenika može se očekivati ne samo manji broj moždanih udara već i veći postotak bolesnika s dobrim oporavkom. Suvremene metode liječenja ovisnosti o nikotinu uključuju kombinaciju bihevioralne i kognitivne strategije s pomoćnim farmakološkim sredstvima ( nikotinska zamjenska terapija, bupropion kao prvo nenikotinsko pomoćno sredstvo u procesu odvikavanja od pušenja). Bez obzira na dužinu pušačkog staža i broj popušenih cigareta, svaki pušač može prestati pušiti. Osim toga svaki pušač ima pravo dobiti podršku i pomoć u procesu odvikavanja od pušenja , koji se sastoji od više faza. Posebno se to odnosi na pušače oboljele od moždanog ili srčanog udara , jer su uspješno liječenje i rehabilitacija inkompatibilni s nastavkom pušenja. Kako se radi o vrlo složenoj ovisnosti, većina bolesnika pušača uspjeva apstinirati kratko vrijeme kad se jave simptomi bolesti, nakon čega se vraćaju cigareti. Iskustvo mnogih je da se dugo vremena vrte u začaranom krugu prolazeći kroz faze razmišljanja o potrebi prestanka pušenja, faze poduzimanja određenih konkretnih koraka, faze kraćeg prestanka i nakon toga ponovnog vraćanja pušenju. Programe odvikavanja od pušenja stoga treba inkorporirati u redovite ambulantne, hospitalne i posthospitalne terapijske postupke u ambulantama i na pojedinim klinikama gdje se liječe bolesti povezane s pušenjem.Visokorizičnim bolesnicima s brojnim pokušajima prestanka pušenja i niskom razinom samopouzdanja zbog opetovanih neuspjeha, potrebna je posebna podrška i pomoć kako bi im se omogućilo ne samo da postanu nego i ostanu nepušači. Pušači na razne načine pokušavaju prestati pušiti. Bez obzira za koju metodu se odluče , važno je istaknuti da ne postoji magična formula kojom bi se pušača moglo transformirati u nepušača. Prestanak pušenja nije događaj nego proces tijekom kojeg se pušač korak po korak približava cilju. Mentalno odvikavanje od pušenja traje još dugo vremena nakon što je pušač zapalio zadnju cigaretu. U cijelom tom procesu bitno je usredotočiti se na višestruke prednosti i dobit u vidu poboljšanja i čuvanja zdravlja i novaca. Već nakon prva 24 sata apstinencije smanjuje se rizik iznenadne smrti zbog infarkta, snizuje se razina CO u krvi, više kisika dolazi u mozak i druge organe, krvni tlak se spušta a srčana akcija se normalizira.Nakon nekoliko dana okus i miris se popravljaju, šetnja je manje naporna, disanje je lakše, dah više nije tako kratak i povećava se osjećaj snage.

nikotin; moždani udar; liječenje

nije evidentirano